Priče o umoru

nisam meteopata, malkice možda psihopata, al ovo što je dosta dosta je

pun mi je snijega, hladnoće, kiše. oblaka itd itd

dokleN više...

http://www.youtube.com/watch?v=xrR2vQpYfqs

jedna od dimenzija moje licnosti (iako pretenciozno zvuci ipak je fakat da imam kaku taku licnost i istina je da viseslojna :) ) uocava  trendova iz potpuno nejasnih vanjskih nagovjestaja

je l to nakav talenat, nako prokletstvo, naka analitika, nebitno je, bitno je da naslutim stvari i po 2 do 3 godine unaprijed

namirisao sam rat 2 godine prije istog, smijali se i ismijavali me listom

namiriso sam svasta nesto jos, ali nije to bitno sada

 nego naglasak je da sam uocio spominanje ODLASKA ODAVDE

ljudi koje srecem, mojom voljom, tudom voljom, nebitno je, sve cesce spomenu ODLAZAK

da li je to ono sto se kaze da se zajebo sto nije otiso kad je trebalo

da li je to ono sto se kaze da bi se sad da se moze otislo

sva ta spomenuta odlazenja su daleko od realizacije, nije to bas tako jednostavno, proces je to, svjestan sam toga

ali uocio sam da je grozno velik procenat ljudi sebi priznao da ovdje nema srece i da ih instikt tjera da razmisljaju o napustanju vec potonulog broda

zaista ne znam koliko dugo ovaj brod jos moze tonuti, ne znam da li ce se skrhati u plamenu i dimu, ili ce plutajuci gnjiti do nekad, ali da broda vise nema mnogima je postalo jasno

ps i supruga i ja smo se takoder zatekli, sami od sebe, u dumanjima, da smo, kad smo, sto smo, jesmo li, trebamo li itd itd

kako psihijatri kazu najteze je problem prvi put spomenut...

danas sam primio putem privatne poruke ponudu da prodam blog ?

uredno ime i prezime, uredno kontakt e- mail

ostao sam malkice zatecen

da li je na prodaju nesto sto se uobicajeno i ne prodaje

nekako bi se mogao naci prodatim da pisem o necemu i nekome po nekakvoj narudzbi

ali zasto ce nekome moj blog, ono bas moj blog, mada predpostavljam da ima neke vaznosti broj posjeta i tako to

a opet gdje bijase onomad bilo kakva ponuda kada sam zaista stalno pisao pravi pravcati blog ?

a posto nikada nisam ni razmisljao o prodaji bloga, najveca nedoumica je u tome sto mi je prepusteno da sam napisem cijenu bloga

i stvarno koliko meni vrijedi ovaj moj blog na izdisaju ?

ima nekoliko godina da iz dana u dan osječam užasan pritisak od ovog grada, ovih ljudi i ove nazovi države, cijelim svojim bićem osjećam da su svi oni monstruozno bolesni, pokvareni, iskvareni, sluđeni i da nije problem u meni koji pokušavam biti normalan, pristojan i tako to građanin

iz dana u dan čitam i registrujem, ukro, dilo, puco, spuco, letio, lupo, krao, zavrno, zbo, slomio, psovo, parkiro, prijetio, silovo

i prije neki momenat kliknem na klix i zaista doživim vjerovatno zadnji šok kojim me je ovo što je sada sarajevo frapirao, dalje nema što su sadašnji njegovi stanovnici mogli spremiti

predvodnik današnjih demonstracija protiv stravičnog porasta nasilja, kriminala, droge, užasa itd koji se svakominutno dešava u bošnjakistanskom sarajevu je fascinatni nijaz karkelja nisko

odrasto sam ja tom nekom uvrnutom ciničnom prestrašnom i prehladnom humoru, alan ford, monti pajton, kvaka 22, crna guja, ali ovaj fol ne kontam !!!

zaista nemam snage pisati ko je i kakvo govno spodoba pod tim imenom, kosmički zastrašujuć da je nijaz karkelja nisko poželio živjeti u gradu bez krađa, droge, pucnjave, nasilja, kriminala, korupcije, bezakonja ...

nisko traži da ga država zaštiti od kriminala i nasilja !!!

nisko traži da ga država zaštiti od kriminala i nasilja  !!!

još jednom, nisko traži da ga država zaštiti od kriminala  i nasilja !!!

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

bošnjancima više ni nj´iov bog ne zna i ne može vratiti razum makar da je i ko zrno pijeska

ovo više nije ni za fajronta

U Veneovoj zbirci matematike pronađeno 15.000 grešaka

Vjerovatno najomraženiji udžbenik generacijama učenika srednjih škola u bivšoj Jugoslaviji bila je “Zbirka rešenih zadataka iz matematike” autora Bogoslava T. Venea.

Nakon što je u zbirkama pronađeno 15.000 grešaka, postalo je jasno i zašto.

Srbijanski list Press navodi da je profesor Dobrilo Đ. Tošić detaljno provjerio knjigu kada je njegova unuka dobila četvorku i otkrio pravi skandal.

Zbirke su nastale prije više do 40 godina, a greške su se umnožavale svakim novim izdanjem. Mnoge od njih nisu nimalo beznačajne.

Kako navodi Press, nakon što su prije nešto više od godinu dana greške otkrivene, izašlo je novo...

valja Vam sve ispocetka :)

natovarili mi se oni spamovci na privatni mail, tijekom radne sedmice me smoriše sa odličnim replikama rolexa, a za vikend sam izborbardovan super ultra giga povoljnom ponudom za viagra- levitra- cialis bombone

šta mi je činit, ponovit se novim stajlingom, ili podleć za neki vikend ?

jebo me svak, ako sam i sam sebi više ikako normalan !!!

pregovaram o kupovini nake malo bolje mi kante, mislim auta starog 7- 8 godina, obzirom da ova kanta koju sad vozim mi ama baš nije nikako sjela, a sve u sebi kontam, kaka sam ja budala mimo svijeta, u svemu, pa i u u tome, čitava planeta se zadeverala oko goriva, traže nake aute sa potrošnjom od 2 litra nečega, a ja našo u ovakvom vaktu gdje predviđaju litar goriva 3 do 4 KM, motor od 3 000 kubika sa nekih 175 i vise konja (jedan bih sigurno bio sam samcat), prodavac kaže, ma neće on više od 11 pa moždaaaa 11 1/2 litara potrošit, al ono baš gradske zimske vožnje, a ja već vidim raspo od 12 do 15 l itd itd

sestre mi, 2 roše od auspuha ima a i  sve 4 alu felne :)

i što ja razmišljam o tolikim kubicima i konjima kad ni ne vozam više ko nekada ?

je l možda što mi se usljed krmaćenja ukockanila izćelavljena glava pa da izgledam taman na semaforima ?

i sve bih ja to već završio, da se ne foliramo, nego nemam baš kome prodati ovo svoje postojeće čudo, u bošnjaka je sad samo robna razmjena, ono dobiješ lotre, sudoper, 25 kvadrata crijepa, još veću kantu od auta i maximalno 1 000 keša, a ne potražujem ama baš ništa osim keš...

toliko pitanja a odgovora ni na mapi...

udri šemso sam sam se nabacio :)

osjecam potrebu, osjecam izrazito jaku potrebu da se izvinem jednoj meni neviđeno dragoj osobi

radi se, znat će stariji i meni upučenji blogeri, o Alanu Fordu 1717, utemeljitelju meni najemotivnijeg, sada vec zamrlog, bloga u ovoj nasoj blogosferi- Nakane o Barbari, s tim da jedan solidan vremenski  period bijaše preimenovan u Blog o Velikoj BiH

Alan je moj prvi rođak, a i ista generacija.

sa Alanom sam čitavo djetinjstvo i mladost proveo kao JARAN, direktno smo se družili u svim glupostima kakve takve godine nose

sa Alanom sam vezan i ratnim periodom. Sa Alanom sam vezan i blogom, ja sam njega uveo u ovo čudo.

sjeticete se, Alan je stvarao virtuelnu Veliku BiH, kao neku imagianrnu predispoziju za terensku BiH svih njenih dragih i postovanih građana i građanki

ideja lijepa i dječaćki neuhvatljiva, poput tinejđerske iluzije ljubavi, predpočetak zatomljene nevinosti u vrtlogu prljavštine buduće realnosti

a život surov

možda i presurov.

i jebat ga, da skratim, prije nego li suzu pustim ( :) ), u svoj njegovoj ideološkoj nakani, u iluziji, u naivi, nađoh se i ja sam da mu serem, da ga podjebavam, provociram, da ruiniram nastanje Virtualne Velike BiH !!!

i to posvećeno, da se razumijemo, baš posvećeno, onako strasno pogano, na momente prelično i moguće presirovo i vulgarno

sjebavo sam mu svojim komentarima većinu postova

sad mi krivo

sad me malkice i sramota

u stvari nije malkice, sramota me taman kolko i treba.

našo se ja pametan da se petljam u njegove stavove, ideje i snove, i da ih negiram i rušim !!!

i to sve njemu, nikome drugome nego njemu !!!

i što je ponajgore, apsolutno sam svjestan da i takva BiH, virtualna koja je imala makar i promil šanse za nastanak, je bolja od ove sadašnje bih koja nema ni promil za opstanak

izvini Alane...

izvini rođeni...

ili kako tehnologija i potrošačko društvo skaču sami sebi u usta.

rikno mi/ nam tv, 12 godina stari sony trinitronm tadašnji sega mega giga monstrum od brat bratu 70 kila težine

dijela nema, prestalo se proizvodit, trebalo bi čekati u neizvjesnosti, pa ako, ovo ono, standardna šuplja za kupi novo

i reko haj da kupim

i odem u prvu radnju, nađem naku plazmu lg za 1000 i neki lcd od 1300

zurio u ekrane ko budala i pred očima mi ona plazma taman

krenem za novčanik i pomislim polako, jutro je pametnije od večeri

Mlada je po mome izvješću odmah rekla ja volim sony i volim led

na par pitanja tipa a što voliš sony, a koja ti je razlika leda i lcda, razlika frekvencija plazmi i lcdova, čitajući formati isl, me je uredno iskulirala i rekla ja volim sony, a i panasonic mi je drag :)

i nađem ja nekakav sony od 1250 marona, 42ex410 da budem precizniji i skontam da slabo šta voli pročitat od formata i da ima "samo" 50 hz

čuo ja da ima neki kvf ili slično kojim bi ja mogo skidat neke super koncerte u super rezoluciji i sigurno jedno 2 put godišnje zaspat na njima

i onda zaredam po radnjama, tehno shop, tehno mag, dr techno, imtec

sony, panasonic, sharp, philips, lg, samsung, beko, neo

i više nemam blagog pojma šta hoću, šta mi treba, i gdje sam i ko sam

ljudi moji televizora veličine 37- 42 inčova ima jedno 450 modela i svaki je barem u nečemu različit

pa sam smanjivo kriterij po kriterij i sad sam se svuko, i to jedva, na simboličkih 10 modela

i nemam blagog pojma šta da uzmem !!!

ali znam koji god da uzmem negdje će mi u podsvjesti stajati trebo si uzet neki od onih preostalih 9, govedo jedno neodlučno

i jebo ih tehnologija i jebo ih hiper produkcija i brendovi i sve što utiče na skromna bošnjaka sklona nedoumici.............................

ovo traje već 15 dana ili i više i meni je super, ne gledam tv

i šemsone, da ne zaboravim, prijemćim ti ga pripadajućim :)

išćekujem proljeće, i samom sebi sam smiješan u tome išćekivanju

jer, ja volim zimu i razne prateće zimske radosti

samo evo nekako mi se ne dade da se navolim zime i pratećih zimskih radosti ove, trenutne, trajajuce zime

imao sam problema sa leđima, odnosno imao sam naznake problema sa leđima, u samu jesen, boluckalo, lagano uvrtalo, podsjećalo da imam verifikovanu diskus herniju sa pridodatim viškom kilograma

i onda me ušinilo na samom početku decembra, ni do wc'a ko čovjek, a kamo li šta više, bilo kakav pokret suze ko mačje glave tjera

pa fizikalna, 5, 10, 15 terapija, ko malo bolji, i kad sam ko fol bio na pola bolji, nanovo me presijeće duplo više nego prvi put

pa ponovi fizikalnu, 5, 10, 15 terapija, i odkočiše leđa nekako

već smo na raspustu, snjegovi su napadali, hoće mi bit nešto što nisam na planini i što ne jurcam niz stazu

krenem sa skijanjem, i ono se pokaže finim prema meni, malo po malo proskijam baš kako treba

i u to padnem, naravno ne svojom krivicom, ne mojom krivicom se ne otvori vez na vrijeme, ne ovo, ne ono, vaki sam, naki sam, poderem koljeno  sa pripadajućom plejadom ligamenta, u samom padu mislih da sam iščupo komplet koljeno iz kuka što se ono kaže, ali ispostaviće se da sam ga podero taman toliko da gotovo 2 mjeseca nisam mogo kako treba nit stat na nogu, zaokenut je nikako, penjat se uzbrdo, spustat nizbrdo

naravno u prvoj fazi u kojoj nisam mogo ama baš ništa, jer nisam ni imo koljena, osim stravičnih probadanja na bilo kakav, a gotovo svaki je bio, višak pokreta

i naravno, kao vec empiriski uocena losa sreca u ortopediji, nanovo me sasijekose leda

tada sam sve samo prelezo jer bukvalno nisam bio ni za sta

i tako ko sekundu se ja aktiviram, prohodam, odem par dana na bazen, pokaze kretanje kroz vodu zahvalne rezultate, ali, ali, mater mu jos jednom na to ali, upale mi se sinusi, odnosno lijeva strana sinusa.

i to mi je ratna zajebancija, imo sam devijaciju septuma, skrsen nos, slomljen dvicu zub s lijeva i to slomljen od tog udaca korijen, ja se zacepilo grozno, na se upalio facijalis, pa operiso pa...

otidi svome doturu za uho grlo nos na naslucujuci terapiju do besvijesti, s time da 10 dana sam imao osjecaj zabijene sjekire kaka drvosjece direkt u lice, s lijeva naravno

tri mjeseca boli, konstantna bola, samo se lokacije izmjenjuju, tri mjeseca nervoze, namcorluka, nefunkcionalnosti, tri mjeseca koje pojedose skakavci

i evo me sad, ni dobar ni los, u stvari vise dobar nego los, mogu da hodam, mogu da se ispravim, glavusa taman, i ufatim sebe vec dobrih 10 do 15 dana da gledam u nebo i njusim zrak procjenjujuci hoce li vise i kad ce vise to zaboravljeno proljece

ovo ja zarad jutros kad iskoracih van haustora a docekase me 2 do 3 centa sledena snijega...