Priče o umoru

Dobrodošli na moj blog

27.06.2017.

ne mogu da se sjetim jednoga imena...

Ono nekad kad bijah plavokosi rascupani djecacic te brzo izrastajuci tinejderic, zivjeh u jednom tada friskom gradskom naselju, par 4spratnih zgrada, parkic sa svim pripadajucim cudima urbanizma... Mi umornici na 3. spratu, a na 2. jedna zena o kojoj je u ovome postu rijec... naime, vec u godinama, s tim sto je iz danasnje perspektive to poprilicno relativnan stav, da li dugogodisnja domacica ili friska penzionerka, imala je opste poznatu, na ovim podrucjima, strast za nadgedanjem protoka ljudi i roba ispred njenih ulaznih vrata... To pojednostavljeno znaci da su se u zapanjujucem broju mojih djecjih/ tinejderskih prolazaka ispred njenog stana, vrata tog istog stana zapanjujucom brzinom otvarala na sirinu tacno odredenu velicinom njene sitne glave koja bi izvirila i u vecini slucajeva prokomentarisala A to si ti mali umornicu... Protokom vremena je prosirila dijapazon konverzacije, pitrala bi me gdje sam bio, gdje se spremam ici, s kime, sta sam radio, sta cu raditi Nije mi smetala, niti sam znao u tome dobu da mi mozda i postoje osnove da mi smeta... Vrhunac meni simpaticnih zaustavljanja se desio malo pred nase preseljenje sa te adrese , poceo sam intenzivno raditi na petinzima te pokusajima penetracije mladahnih adoloscentica nagovorivsi ih na dolazak u moj mali skromni i prazni sobicak, ali ih je redovno ona zaustavljala, ispitivala ko su, sta su, kome idu, te ih jos redovnije upozoravala da se to vec ranije desvalo, da nisu jedine, da ovo, da ono, da to nije u redu... Valjalo je meni truda i truda onako isfrustrirane nanovo uhavizat mom primarnom cilju... ali kao i nebrojeno puta do sad, nije to tema ovog mog posta... Iz nekog razloga, ta vec odavno nepostojeca zena, mi se povremeno ali dovoljan broj puta javlja u mislima ali nikako ne mogu da joj se sjetim imena... u stvari nisam siguran i da sam joj znao ime obzirom da smo je, mislivsi na komplet haustor, zvali kao izvedenicu muzevljeva imena, mozda tipa feridovica, sevevalovica... Ovim kuckanjem sam pokusao napregnuti posustale vijuge da se odnekud pojavi to ime, ali kako stvari stoje izgleda da cu se morati pozvati na memorije stare majke ili kuma, isto nekdasnjih stanara tog haustora…

09.06.2017.

teško breme :)

SIPA radi na suzbijanju cyber kriminala, otežano im otkrivanje počinilaca jer koriste nadimke :):):):)

31.05.2017.

dilema :)

djeca hajrovala splinere, valjda se vako piše, sad su stress-free, mlada hajrovala vanjske roletne na stolariji, lako moguće da je stress-free... čime bi se još mogla važna glava porodice koja je svima na dispoziciji da zadovolji ?

19.05.2017.

uzgred

za neke stvari čovjek jednostavno može prije vremena hajmo reći ostariti... ono ambicije, poslovi, unapređenja itd... kao to se može desiti pa će tebi biti bolje i držaće te to... hoće kurko, meni stalno planina i šuma u glavi, a nemam ništa protivu hranjenju gugana sa parkovske klupe... kad je možda i bilo vrijeme za te stvari život mi je donosio samo drugačije konstrukcij...

17.05.2017.

škevrija

i tako, jutros, u nešto što bi se još dalo nazvati rano jutro, korak po korak, došetasmo od zgrade stanovanja do radne pozicije. moj saputnik bijaše škevrlija, onako reprezentativan primjeraj bosnaskog lubeničara, koju jedna starija gospođa iz neposrednog komšiluka smatra svojim avlijskim cukcem, pojavio se, ko malo veće štene ima jedno pola godine do godinu, a mi pojedini mu povremeno koju kost i pokoju blagu riječ proslijedimo. trebalo mu je vremena da se odomaći, vidljivo bijaše istraumiran, nije se dao dozvati, dirnuti, do prije nekih 15 dana. od tada mojim ukućanima i meni redovno prilazi tražeći malo milkenja i druženja... i tako, rekoh doprati me škevrilijica u rano jutro do posla... ne želim pobjeći od probuđena utješnog osjećaja da sam još nekom barem malo drag i važan... i naravno, škevrlija se zove bobi :)

15.05.2017.

smutnja

šta ono bi bolje, ne znati kako a znati kamo, ili ne znati kamo ali znati kako ?!?!?!

13.05.2017.

nisam za letenja niti padobranstva...

otkad znam za sebe intrigirala me je ideja leta malim avionom te eventualno skok padobranom iz takvog aviona. 2 puta sam ozbiljno razmišljao da tu ideju realizujem, odnosno veoma malo je falilo do same organizacije. prvi put je bila opcija skokova iz Banja Luke i ta ekipa je poginula u proljeće prije, ćini mi, se 5 godina ! drugi put me je privukla opcija da se to uradi ovog proljeća iz Mostara, i evo neki danas poginuše ! u svakom slučaju žao mi je nastradalih zaljubljenika u nebeske visine, ali, nekako mi sve govori da se batalim te zajebancije, što zbog sebe, što zbog drugih potencijalnih učesnika... možda je najrealnija opcija, ako nekom ludom srećom dobacim do stote, lovom unučadi i praunučadi, da me, za rođendanski poklon, zajedno sa infuzijom i pelenama napenale u tandem let...

10.05.2017.

šta li bi sa ovima... Mujo i Jure Mostarci... jarani veliki

šetnica uz more, trpanj, pelješac, 2017. ... na stijeni farbom označeno...Mujo i Jure Mostarci... pa godine... 76. i 77. ... pauza sa godinom... pa idu 79., 80., 81., 82., 83., 84., 85., 86., 87., 88. i 89. .... i nema dalje ??? šta li bi sa njima ? di je Mujo a đe je Jure ?

07.05.2017.

internacionalna apoteka !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

sve teže provaljujem trendove... u čemu je fol ? prodaju lijekova će vršiti internacionalni kadrovi ? sami lijekovi će biti što domaći, što internacionalni ? sami kupci mogu pokazom identifikacionog dokumenta dokazati vlastitu internacionalnost ? ili sve opcije čine zajednički dobitak... jebem ti biznis- INTERNACIONALNA APOTEKA !!!!!!!!!!!!!!!!!

22.04.2017.

današnji grad

radnik komunalnog, u onoj zeleno'naranđasto fluoroscentnoj uniformi, stojeći pored mobilnih kolica za smeće, uz prateći alat- ko lopata, ko metla isl, otvara kutiju cigara, i komplet onaj celofan i pripadajući cigaret papir, pljuhnu pravo na ulicu, koju nešto prije ko očisti...


Stariji postovi

<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930