Priče o umoru

Dobrodošli na moj blog

23.01.2018.

pada snijeg... zbunjola...

pada snijeg, nije neki za sad, ali pada... zbunjen sam, izgledalo je da ove godine nece nikako... jebo zimu bez snijega, makar i malo...

19.01.2018.

ljudi

sve više zamijećujem da mi fali ljudi. ljudi sa kojima mogu. bilo šta, nikakve posebne i zajebane stvari, samo da nisam uporan od njih, u momentu druženja, ili poslije. ljudi za laganicu, za šuplju, za nek nove pozitivne spoznaje, ma kako rekoh bilo šta. a postojeće stanje se svelo baš na tegobno mizeran broj onih s kojima mogu makar imalo... prokleto nema ljudi... svega ima, ali ljudi nikako

17.01.2018.

čudesni svijet peMzionera

prije nekih dan odgegah do prostorija vodovoda u hrasnom... mjesecima mi, po privatnom elektronskom brojilu, u naselju u kojem nema redukcija, dolaze mjesečni računi od 4 i po marke, što je, obzirom na količinu izvrćenih veš i sudo mašina i izvršenih po čitav bojler tuširanja od strane ostatka porodice, matematskom logikom jednostavno nemoguće, tako reći smiješno premalo... i tako, ja kao savjestan građanin, jer meni njihovo ne treba, a isto tako ne bih dao ni svoje, namjerih da prijavim nekoj njihovoj službi da nešto nije u redu sa naplatom, u njihovu štetu... jedva sam ja nekom zbunjenom službeniku uspjeo objasniti da se ja ne žalim na njih, nego da želim da plačam baš onoliko koliko je potrošeno... ali jebo to, po običaju ja pokušavam nešto drugo da opišem... dok sam ja pokušavao doći do te neke njihove imaginarne službe koja rješava probleme, imao sam se priliku uvjeriti u nevjerovatnu revnost naše penzionerske pouplacije... izbrojao sam 73 penzionera u redu... i ponovim brojanje, reko da se nisam zajebo, jopet 73, jedna baba ošla, jedan dedo došo... đaba dnevno- noćne, đaba noćno- dnevne redukcije, đaba nabijanja računa zrakom u cijevima, šaba iznenadna nestajanja vode usred tuširanja, rada veš mašine, pranja suđa, đaba popucale cijevi, gubljenja vode, sve, ali baš sve đaba... jebena 73 peMzionera samoincijativno, većina jedva samostojeća, insistiraju da preplate gotovo neučinjenu kvalitetom katastrofalnu uslugu... sami... nit ih ko tjera, nit ih je nagovorio... moraju platit :) makar ne pojeli koju borovnicu, mandarinu, krmenadlu, malo prase... i tako u svugdje negdje nekih novo starih peMzionera istrajno čeka da ga neka od njihovih bandi opljačka... stuja, telefon, tv, smeće, stambeno, plin... i onda kažem sebi, šta se ti koji kitojlo ko fol čudiš, pa sve ovo je prvo na izborima i samo za svoga, da mu ne bi anamo onaj došo, glasa... i konta nek je nama naših, he he, he he...

15.01.2018.

lodiloooooo :)

sa dobrano ograničenim u razvoju, definitivno treba pažljivo, baš pažljivo, jer nedavno pročitah, u stidljivom člankiću, bez puno pompe, da samo onaki osebujni monstrum vladika- kurčina kačavenda, uz svesrdnu podršku klera koji ga je kriminalno hinjski sklonio u zavjetrinu, umjesto teške robije, zarad, očigledno lažne bolesti, nanova održa eh-eh-he-ej božićnu misu, baš posjećenu, pred gomilooooom vjernika, takoreći ponosnih roditelja sa pomalom djecom, bez riječi negodovanja, zgroženosti, iritacije, gdje iskaza, teško zamislivu, duboku žal za, što suzama žalosnicama vodi, velikim egzodusom mladih iz njegove/ njihove postojbine, na đenosajdu spravljenoj :) baš žal iskaza, nit HIN pojeba i izjeba, nit HIN fašističkim bogaljima napravi, ko roditelje im :) šteta, baš šteta !!! neka dna su teško postizljiva, bez obzira na vrhunsku konkurenciju...

11.01.2018.

nesuđeni božin intrigiraju :)

https://www.youtube.com/watch?v=qtP8WaEIbHM

06.01.2018.

Dunning- Krueger-ov efekat

Dunning-Krugerov efekat – manjak znanja i višak samopouzdanja... Ovaj relativno nov pojam u psihologiji odnosi se na nestručne osobe koje imaju „iluziju superiornosti”, rangirajući svoju sposobnost iznad proseka, puno više nego što ona zapravo jeste... Mudri Sokrat je pre 2000 godina rekao: Znam da ništa ne znam. I danas su oni najobrazovaniji, najinteligentniji, najsposobniji među nama spremni su da se poistovjte sa ovim stavom, jer upravo zahvaljujući svom sveobuhvatnom razumevanju sveta u kojem živimo, svesni su koliko toga još ne znaju... Nasuprot njima, a u psihologiji je to odnedavno i naučno dokazano, postoji veliki broj osoba koje precenjuju svoje znanje i sposobnosti, uvereni su da su kompetentni u područjima u kojima su zapravo totalni laici, a pored toga što nisu u stanju sagledati svoju nekompetentnost, nisu sposobni ni prepoznati tu kompetentnost kod drugih... Dunning-Krugerov efekt... Iako nam je ovaj fenomen svima poznat iz bližeg ili šireg okruženja, iz škole, porodice, sa posla ili s malih ekrana – prvi put je službeno definisan i istražen 1999. godine kada su psiholozi David Dunning i Justin Kruger sa američkog univerziteta Cornell objavili rad o tome u Časopisu psihologije ličnosti i društva, pa je po njima dobio naziv Dunning-Krugerov efekat... Spomenuta dva psihologa su za ovaj rad dobili Ig Nobelovu nagradu (američka parodija na godišnju nagradu Nobela), a mnogi smatraju – sasvim zasluženo... Osobe sa Dunning-Krugerovim efektom prepoznaju se najčešće po tome što u društvu vode glavnu reč, nameću svoje mišljenje bez obzira o kojoj se temi radi, donose sudove i odluke na osnovu netačnih, nepotpunih ili nevažnih podataka i nisu spremni da prihvate kritiku, odnosno mišljenje onih drugih, mnogo kompetentnijih... Dunning-Krugerov efekt je prema stručnoj definiciji “kognitivna sposobnost u kojoj nestručne osobe donose neadekvatne odluke i netačne zaključke, ali njihova nekompetentnost onemogućava njihovu metakognitivnu sposobnost da shvate greške”... Neobučene osobe imaju “iluziju superiornosti”, rangirajući svoju sposobnost iznad proseka, mnogo više nego što ona zapravo jeste. S druge strane, visokoobučeni su skloni da podcjenjuju sebe i svoje vještine pateći od “iluzije inferiornosti”. Tako imamo situaciju u kojoj manje kompetentni ljudi rangiraju svoju sposobnost iznad kompetentnih. Zvuči poznato, zar ne? I mada deluje paradoksalno, prema mišljenju Dunning-a iKruger-a kompetentnost može oslabiti samopouzdanje, a nekompetentnost ga uvećati... Dunning-Krugerova hipoteza leži na sledećim premisama: – nekompetentne individue precenjuju svoj nivo veštine; – nekompetentne individue ne znaju prepoznati veštinu u nekom drugom; – nekompetentne individue ne uspevaju primetiti ekstremnost svoje neadekvatnosti; – ukoliko mogu biti istrenirani da poboljšaju svoj nivo veštine, ove individue mogu prepoznati i priznati svoj prethodni nedostatak veštine... Prigušenje efekta... Studije Dunning-Krugerovog efekta fokusirane su na američki socijalni milje. Slične studije koje su rađene na europskim univerzitetima pokazuju značajno “prigušenje efekta”, dok istraživanja među azijskim narodima otkrivaju da nešto sasvim suprotno od Dunning-Krugerovog efekta utiče na samoprocenu i motivaciju za napredak. Iz Dunningovih i drugih sličnih studija jasno je da Amerikanci, bar većina njih, ako ne uvek, a onda bar ponekad imaju tendenciju da povećaju vlastitu vrijednost, smatrajući da će tako bolje i brže napredovati. Ovaj fenomen se, međutim, u azijskim i sličnim kulturama javlja kao “obrnuta slika”; stanovnici istočne Azije teže podcenjivanju svoje sposobnosti s ciljem da se poboljšaju, ali i da napreduju i zadobiju druge ljude iz okruženja... Iluzija superiornosti... 94% profesora na fakultetu rangira svoj posao iznad ostalih kolega; 96% pacijenata koji se u bolnici leče od kancera tvrde da su u boljem zdravstvenom stanju nego drugi oboljeli od iste bolesti; 93% motorista su uvereni da su sigurniji na putevima od većine prosečnih vozača; 90% studenata vidi sebe znatno inteligentnijim od ostalih studenata... šta mislite da li je ovo najiskreniji kataloški opis za dramatično užasajavući procenat stoke naseljene na ova podneblja ???

31.12.2017.

tragi-komedija novogodišnjih želja i odluka

mislim da nema puno toga tragikomičnijeg od novogodišnjih želja i/ili odluka... posebice velikih i zajebanih želja i odluka... realno sve se to sjebe ili namah u startu ili netom po startu... nekako se uvijek sjetim tinejđerske zajebancije na tu temu, Alanće je obavezno svake godine ponavljao, neviđeno ozbiljno istru mantru, uključivši i određeni broj nas iz bliskog okruženja- Od sutra/1. januara prestajem(o) pušit, pit, luftat i počinjemo učit i sportat se kako treba... mada je meni ostalo samo to cuganje... možda bih mogao poželit kaliranje... pa nek bude tako i ovaj put :)

27.12.2017.

Moja nova stara drugarica

Mene često zapadne da prošetam kroz naselje svoga djetinstva i momkovanja. Provrtim se između starih zgrada i parkova, uradim što sam naumio, rijetko koga poznatoga vidim, i ako vrijeme dozvoljava, sjednem na jednu klupu, namjenski. A klupu su montirali pored spomen obilježja poginulim iz naselja tokom prošlog rata. Uglavnom uzmem konzervu pive, eventualno nešto od lokalnih specijaliteta, i odšutim sam sa sobom neko vrijeme. Ima još jedna klupa preko puta, i tamo se samo smjenjuju likovi, pravi alkosi, krizirajući sprženi horsaši, majke ili nane sa djecom isl, al nit oni mene interesuju, nit ja njih. Ali nekako upratih da gotovo uvijek kad sam ja tu pojavi se i jedna starija gospođa, fino i uredno obučena, tiha, stalno popravljajući ono spomen obilježje, briše krpom bronzane table sa natpisima, namješta sasušeno cvijeće, metlicom sklanja prašinu,i sklanja vjetrom nanesene kese, očigledno sudbinom određena na to mjesto. Pokušavah provalit na kojem imenu se najviše zadrži, ali ona svaku tablu jednako pređe. A imena ima nemilice, a samim tim i posla za nju. I tako jednom, ja zagledan u svoje daljine, i ne primijetih da ona priđe meni i nekako meni smiješno neraspoloženo procijedi: Slušaj sine, možda nije moje da ti to kažem, al ti to tvoje što radiš, mislim to tvoje, možeš raditi i negdje drugo ! A ja zatećen, nekako izbiflah da to nije tako kako na prvu izgleda, da ja iz nekih svojih, ne baš pametnih, razloga baš ovdje volim sjest i šutat, al i popit pivu. A ona žustro odbrusi : Možda bi zbog njih trebao to radit na drugom mjestu !!! I ja tek tada shvatih zašto se ona meni zapravo i obraća !!! I upitah je, a koje je ime Vaše na ovim pločicama ? I ona ga stidljivo i jedva čujno izreće. A meni istog trena se razveza čitav taj dan, jedan od onih tolikih prokletih dana, njegovo ime. Lik, neke od provala, imena drugih nesretnika, nekih sretnika, sve mi pred očima samo zatitra. I rekoh joj, sve joj rekoh , ko da sam na ispitu, sve redom izbiflah, gdje sam ja bio, gdje je on bio, kako su i gdje udarili, šta je njega pogodilo, pa kako smo ga izvlačili jer je bio teško ranjen, pa kako smo zaglavili na jednom jestu koje je trebalo pretrčat a pokrivo ga sijać, pa kako smo se probili do saniteta te ga ostavili ,rukovali se i mahnuli mu, ko fol nabacili osmjehe, a znali smo, znali, pa kako su i gdje javili da nije uspio, i kako.... Samo sam osjetio njene ruke oko sebe, jako jako pritisnute, sjela je pored mene, i plakala, plakala i plakala. I meni se stislo, baš mi se jebeno stislo. Izvini sine, izvini sine. A kroz glavu samo tutnja, jedan od simtoma PTSD-a je stid zbog preživljavanja, jedan od simptoma PTSD-a je... Đaba 23 godine, đaba čitav ko izgrađen život poslije, mene i dalje stid, stid me što sam se izvuko, i ovakav i takav ! A oni nisu ! Ne mogu daha da pustim ! Sljedeći put sam ja uredno sjedio na klupi kad je ona došla, ja je ponudio kafom, a oan se iznenadila kako to mislim, pa se odgego do obližnjeg kafića i izmolio mali đezvenjak kafe. I sljedeći put ponovismo isto. I pričasmo, o skupoći, samoći, o žali bože životima i mladosti, o nekako čudnom vremenu, ma o svemu. I o njemu. I o njima. I o nama. Ona je uvijek željela saznati ko stoji iza onih imena, a nije imala koga pitat. U to nam se došunja tmurna jesen i još tmurnija zima. S tim da se ja nadam proljeću i ljepšem vremenu i svojoj novoj staroj drugarici. Da koju progovorimo. Dok nas ima !!!

25.12.2017.

nebulosis uz-put-ius- iz iskustva

vezano za donji post i moje zajebancije sa venama nogu i trombozama istih , kroz par komentara skontah da ima jos ljudi koji su na neki svoj nacin upoznati sa istim ili slicnim problemima... pa rekoh da podijelim sa ljudima svoja iskustva, obzirom da zapadnjacka medicina nesto posebno i ne nudi... ima tu varfarina, xicklava, heparina, xeralta i kao vrhunac srece obicnog aspirina, ali ja se bas i nisam bas nesto usrecio sa nuspojavama... nesto je napredovala hirurgija, ako se dode do ukidanja vene sad je to dosta brze i bezbolnije, ali jebo to sve, cim ih ukidas trpe druge i zacarani krug je pred vratima... prva i najvaznija stvar je optimalna kilaza... ja je nemam ni u primisli... drugo je konstantno kretanje, setnja, setnja i samo setnja... plivanje i po mogucnosti sto dugotrajnije hodanje kroz bazen, da se dobije efekat limfne drenaze... nema saune, nema sunca, nema topline nikakve...uz neizbjezne carape koje fakat ludo pomazu, pogotovu u dugotrajnim putovanjima, stajanjima, ma u bilo kojim situacijama, noge se bas signjifikantno manje umaraju i oticu... eh sad prirodni preparati... prvo sam provalio srijemos a gotovo istovremeno heljdu... kapi srijemosa zvjerski smrde ali bas dobro ciste i elasticiriziraju krvne sudeove... hejda elasticizira iste, toplo preporucujem heljdine mekinje, u svaki tanjir supe krhnem kasiku mekinja i to je to... nar, cvekla, kesten... prasa, odvratna prasa, je beton... bijeli i crveni luk su tito...postoje bas dobre tablete za vene- phlebodia/flevenol/detralex- aktivna tvar je diosmine i hesperdin... fakat rade, ali ih ljekari rijetko preporucuju jer su u stvari biljna baza, a oni to ne mirisu, ali rade, recimo akutne hemoroide smire 24 do 72 sata, ako je kome to boljka... kurkuma uz malo bibera kombinovana... rutin... resveatrol... 3nB (celer i persun)... omega3... Q10... svi ovi pripravci se mogu po vrlo pristupacnim cijenama naci na iherb.com... i stvarno prijaju kompletnom kardio vaskularnom sistemu... i na kraju najzajebaniji preparat, koji je ujedno i najkontraverzniji, je natokinaza, ukoliko se neko odluci za istu, upitno je da li bi mogao biti na sintetskim razjedivacima krvi... za sve nabrojano se lako da izguglati princip rada i iskustva korisnika... uglavnom pozitivna... jer ko prezivi taj ce i pricati :)

21.12.2017.

nebulosis uz-put-ius

iz razno raznih razloga, rat, genetska predispozicija, neredovan zivot, fasovah jedno od sranja koje me prati, vene nogu koje vole iz cista mira trombozirat ! ima tu terapija, doktora, savjeta, koje ja odavno sprovodim ! izmedu ostalog nose se i medicinske carape koje stiscu nogu i omogucavaju protok krvi ! koristim ja to odavno, ali do koljena, probo one do prepona, sa silikonskim zavrsetkom koji se zalijepi za kozu, pa to, ko fol stoji, ali kurko, meni do u 5 minuta se srola sve ! i sad zadnja kontrola, doktorica kaze da je ne interesuje moje nesnalazenje, ali mi predlozi da izdepiliram/ obrijem gornji dio nogu, do i oko prepona ! haj rekoh kad mogu metrosexualci i ostali alci, plivaci i biciklisti, moze stari umorni jos i bolje ! i obrijem ja jebene noge, sve sa pjenu i nov brijac. i evo danima hodam i krisom jecam, sve zivo se upalilo, zagnojilo, valjda od trenja nogu sa hlacama i boxericama, noge od nogu, sta ti ja znam, ali sve je u cibuljama, crveno i grozno bolno ! a opet se srola, pizda mu materina, , ovaj put za 7 minuta !!! mogu tek zamislit kako bih se zajebo i iztraumiro da sam se izdepiliro sa sve onim voskovima i slicnim zajebancijama koje zene stalno koriste ! od danas se svim svojim srcem pridruzujem onom globalnom zenskom pokretu, koji upratih preko interneta, zdravih dlaka na zdravom zenskom tijelu !!! i defitivno se potvrdi da rdavom i dlaka smeta ...


Stariji postovi

<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031