Priče o umoru

Dobrodošli na moj blog

21.11.2009.

posljednji pozdrav bratu po oružju

čitav ovaj grdni dan provlačim sebi po glavi vlastito sjećanje na Pospanka i mene sa onoga blogerskog uranka na  Nišićima, u ljeto 2007. ...

guzeljamo se nas dvojica oko onog janjeta na ražnju, poslali zakupljenog lokalca za vrćenje na zasluženo pišanje, pomalo i mi vrtimo, i čumuramo, on čist, bez grama nikotina i alkohola u sebi, a ja spržen cigarama i rakijetinom i pivom...

i čumuramo, onako nasmiješeni, sretni zarad đuturile okupljanja, i naravno, o čemu bi onakva dvojica, nego li o ratu i poratu...

i slijedom dođosmo do posljedica...

i ja, ko što i jesam, ptica zlogukica, lametiram na činjenici da nas je rat definitivno ubio, obogaljio, promijenio, satro, samo nam to još uvijek nije rečeno, a on se smije i samouvjereno zbori kako je dovoljno negirati  sve te patnje i sve te užase i sve te nepravde, i kako će onda sve biti kako treba, i kako nam...

 i sve kontam, nakon toliko zla i nepravde koju mu je život nanio, u samome ratu i godinama poslije rata, taman kad je uspio svoj život posložiti objavljenom ali i iz duše istrgnutom knjigom, pristojnim poslom, osnovanom porodicom, lijepim hobijem, pa i tom još neobjavljenom knjigom, kolika je dodatna poganština i monstruoznost, uzeti mu sada, u 36.'oj, život, i to kroz tešku bolest...

nismo zajedno ratovali, nismo se družili, ali, opet, izgubio sam nekoga za kim vrijedi veliku suzu pustit...

a opet...

 

These mist covered mountains

Are a home now for me

But my home is the lowlands

And always will be

Some day you'll return to

Your valleys and your farms

And you'll no longer burn

To be brothers in arms

Through these fields of destruction

Baptisms of fire I've witnessed your suffering

As the battles raged higher

And though they hurt me so bad

In the fear and alarm

You did not desert me

My brothers in arms

There's so many different worlds

So many different suns

And we have just one world

But we live in different ones

Now the sun's gone to hell

And the moon's riding high

Let me bid you farewell

Every man has to die

But it's written in the starlight

And every line on your palm

We're fools to make war

On our brothers in arms

 

http://www.youtube.com/watch?v=k5JkHBC5lDs&feature=related

 

ono za rata, po naknadnim i zakašnjelim dernecima, mi, neki, ljiljanovci, pozdravljali smo se i opraštali, kroz slušanje, sviranje i pjevanje, ovom pjesmom od svojih drugara...

Hvala ti na svemu Pospani...

Učinio si nam veliku čast svojim postojanjem...

I smiri se...

<< 11/2009 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930