enver čolaković, teta branka te profesorica bakica
svojevremeno moji roditelji su kao mladi supružnici upoznali bračni par iz zagreba te ostali sa njima u kontaktu... a ta teta branka iz zagreba bila kuma mome starijem bratu te radila u izdavaštvu... i na policama našeg stana od tada do sada u vidu poklona stoje edicije žila verna, karla maja, doktora dolitla itd itd... mislim da sam zbog te žene zavolio knjige i čitanje... otkrio čudesni svijet i ostao u njemu do danas... zadnja knjiga za koju znam da smo dobili bila je od envera čolakovića- legenda o ali paši... i nju sam pročitao u nekom svom drugom ili trećem razredu srednje, bukvalno iz daha... i iskreno se oduševio, jer taj bajkoviti stil je zaista plijenio... i bi mi potpuno nejasno kako o tome enveru niko ništa ne znade... pa smo na času srpsko- hrvatskog nešto radili a ja kao podlogu uzeo pasus iz legende, pa me profesorica bakica zovnula nasamo... a volila me, njen otac pravoslavni je u jednom malom krajiškom gradiću nekada družbovao sa mojim djedom koji mu/im je za vrijeme 2 svjetskog rata dobrano valjao... pa me pitala za tu knjigu, ja reko da je imamo kući, zagrebačko izdanje od prije neku godinu... te mi ona pojasni da je enver za vrijeme tog rata pofino koketiro sa ndh državom i politikom, te da tadašnja socijalistička vlast nije baš blagonakolno gledala na njega i njegov rad, i da je to ratno izdanje knjige krišom kako tako kružilo među zainteresovanim u književnost, ko ono zabranjeno voće studenata... znam da sam i tada, kao i sada imao isti stav, nemam pojma kakav je čovjek bio taj enver, ali da mu je djelo za 10, i da sam već negdje pročitao da je poprilično zeznuti vezivati životni put umjetnika sa njegovim djelom... i evo nakon 30 godina ponovo nešto u hrvatskoj ga pokušavaju rehabilovati, naravno na tom ndh ozračju, ne pokušavajuči omladini poturiti čitanje istog... a ja namjeravam pronaći na stalaži legendu o ali paši i nanovo zaroniti u nju, te procijeniti ima li i dalje onog starog plama ili će, sada već stari skeptik, u njoj pronaći ranog bošnjačkog paula cohelja... a čitav ovaj post je u tome kako je nekad teško pojmljiva poveznica ljudi, dešavanja i vremena, ma svega ... a evo i malog priloga glede biografije: http://depo.ba/clanak/174857/sarajevo-nije-imalo-pojma-sto-bi-s-enverom-colakovicem-a-sad-je-za-njega-zagreb-prakticno-izmislio-park
