Priče o umoru

Dobrodošli na moj blog

27.06.2018.

dokazivanje nedokazivog... zlostavljanje žrtve nepriznavanjem počinjenog, jer, eto, ne uklapa se u nečiju viziju dešenog...

jedna od najgorih stvari koje se čovjeku mogu desiti u životu je da mora dokazivati nešto što je nemoguće objasniti nekome ko to nije ni na koji način prošao, a pogotovo još nekome ko ni na koji način ne može prihvatiti da postoji takvo nešto sto se može na takav način proći... meni se to evo 25 do 30 godina konstantno dešava, volio bih da mi se vjeruje na riječ, da na svaki mogući način pokušavam izbjeći priću o ratu, užasima rata, svom i tuđem učešću i istom, posljedicama rata... jer onda kad sam i najdobronamjernijim pokušao ko nešto objasniti jednostavno nije išlo, i to nije išlo ni na koji način... jebi ga, kontaju da ih lažem, da preuveličavam, da imam strane, da se foliram, bilo koja da im je impresija, ali njihovi mozgovi nisu mogli prihvatiti da je to istina, i da sam žrtva te istine... nekim dragim ljudima sam recimo, nakon neuspjelih inprentepacija, priuštio iznenadnu teleportaciju, recimo cugam sa drugom iz dijaspore koji se tamo strašno napatio za vrijeme rata, sjednemo pjani i nažderani i svježom muzikom razmekšani, u auto, ja ga zamolim za malo zajebancije, svežem mu oči maramom, i isti osvane u magli azića oko 3 ujutro među stotinama potpuno sjebanih i zaboravljenih ruševina azića... znam da su svi u prvih 5 do 10 sekundi, nakon prvog suma mačke ili miša, pomjerene zavjese ili folije bili trijezni, baš zanimljivo trijezni, ko nakon jednomjesećnog ramazanskog čišćenja... i onda ja malo još koju progovorim, pokažem rukom na prvu ruševinu, tamo xy-u sijač otkinuo ruku, tamo je yx-a zatrpala tenkovska pa smo ga nakon 7 dana otkopali, nije ga teško bilo nać po smradu raspadanja, tamo je..... i mislim da bi svi bili puno bolji ljudi, i slušaoci, i pričaoci, kad bi periodično sami sebi, ili jedni drugima priuštili dan ili dva ili 7 nekakvih azića ili pički materina... jer neopisivo mi je dokurčilo dokazivati da sam 25 godina žrtva ratnog i postratnog fašizma, i da jednostavno svim svojim bitisanjem tada i sada, ovdje, ja ne mogu pobjeći od toga... nema trena da ne pokušavam, ali nema trena da me ne pokušava to sranje sustići... ali znam da je posljednje što ću dozvoliti sebi da se izvinjavam što sam to prošao, nešto svojom, nešto tuđom voljom, i što je to od mene učinilo... ne stidim se ni jedne svoje zamišljenosti, apatije, anxioznosti, strepnje, neobbjašnjivog ludila, kurca palca... nisam kriv...

25.06.2018.

što teška vrata mogu sranja napravit :)

da se razumijemo, ovo je, valjda, iz one nake turske serije o ovim našim bez kojih ne bi ni na mapi bilo ovo malo naše domovine

23.06.2018.

Sa mindera selektor

Mentalitet !!! Apsolutno si ubijeden da si bogom dat da budes svjetski prvak a u drugoj od sedam mogucih utakmica do tog svjetskog vrha, nisi u stanju potrcat, u ugri kojoj je smisao trcanje, poslije 70te minute !!! Definitivno ako te mentalitet omedi tesko da ima pomoci... i naravno do sudija je, loseg atmosferskog pritiska, srece, samo eto nije do toga da onaj koji zivi od trcanja nije voljan biti utrcan...

19.06.2018.

kako je jednostavno edukovat fašistu :)

HRVAT OSUĐEN U AUSTRIJI ZBOG POZDRAVA "ZA DOM SPREMNI" I NACISTIČKOG SALUTIRANJA: "Žao mi je, osjećam se krivim, previše sam popio" Hrvat iz Vukovarsko-srijemske županije, jedan od šestorice Hrvata koji su uhićeni i smješteni u pritvor u Klagenfurtu zbog kontroverznog ponašanja i zabranjenih povika na komemoraciji u Bleiburgu, osuđen je u utorak na tri godine zatvora uz 15 mjeseci uvjetne kazne zbog vikanja "Za dom spremni" i pozdravljanja zastave HOS-a nacističkim pozdravom, piše RTL. "Žao mi je zbog mog ponašanja. Osjećam se krivim, previše sam popio tog dana, a na Bleiburgu su mi stradali djed, rođak i ujak", izjavio je žitelj Vukovarsko-srijemske županije i dodao da to nije bio glavni razlog zbog kojeg se pojavio na komemoraciji. Rekao je da je došao jer su ga na to nagovorili prijatelji. O postupcima žitelja Vukovarsko-srijemske županije svjedočila su četiri policajca koja su Hrvata i uhitila. "Časni sude, iskreno mi je žao što sam to učinio. Kriv sam i kajem se, znam što se dogodilo u prošlom stoljeću i da mogu vratiti vrijeme, do ovog suđenja ne bi ni došlo", rekao je Hrvat. Tužiteljstvo je za okrivljenika zatražilo zatvor, a odvjetnica blažu kaznu jer dosad nije osuđivan, jer je bio alkoholiziran i jer je priznao krivnju. Podsjetimo, austrijske vlasti uhitile su šest Hrvata tijekom komemoracije u svibnju koji europski mediji nazivaju 'najvećim fašističkim okupljanjem u Europi'. Ovakva je kazna izrečena žitelju Vukovarsko-srijemske županije jer je austrijsko pravosuđe odlučilo postrožiti svoj tretman kontroverznog okupljanja.......... mada bih ga ja nakon mjesec do dva ipak pustio jer sam ubijeđen da više nikad neće ni pomisliti da se kurči budalaštinama u normalnom društvu...

13.06.2018.

neki drugari me svako malo pozivaju na super druženje

evo svako malo mi, preko internea, googlo oglasi, iskoči poziv za i na super druženje, na nakim baš velikačkim cruiserima... sve nekako u okruženju, mediteran naš... svi fina raja, i nasmijana, i utrenirana, i raspoložena... jedino nekako ko da fali malo ženskinja.... a opet one stvarno znaju smarat pa reko ošta je i njih... nego ima l ko od ove moje ekipe što me po blogu obilazi, šemson, pravos, sikter isl, da je voljan da odemo koji dan, dokurčio stres pa reko da opalimo to nako cruisanje, sve je all-inclusive, podhlađena piva i mohito, light salatica i ležaljka sa suncobranom, sve prije super partija... mislim da je i copertone đabalesku... uglavnom evo linka pa se sami možete uvjeriti u rahatluk i blagostanje, prijave mogu i na pp: http://atlantisevents.com/Rome-to-Barcelona-Cruise?gclid=EAIaIQobChMIiPTwq_7N2wIV1FIMCh1LfAaeEAEYASAAEgLq5vD_BwE

11.06.2018.

ubice tramvajskih stajališta

završetkom rata u sarajevu je uspostavljen jedan zanimljiv trend ubijanja tramvajskih stajališta kroz saobraćajke. naravno za sami početak trebao je lucidni skromni bošnjaĆki input. opštepoznato je da oni titini nisu ništa znali, pa samim tim stajališta spravljena od jakih, pravilno zavarenih čelićnih profila/šipki nisu ništa i ničemu valjali, pa su ovi novi alijini šve to sklonili, na tenderu našli ponajboljeg rođaka koji je, za bog im zna koji novac, postavio nove, mesingane, aluminijske ili ko zna kakvijeh metala/legura šipke. i od tada svako malo, ali zaista svako malo, neki od brzih pilota, ja li raspadnuh dvica ili prenapucanih bembara, a ovaj bivši grad izgleda samo takve i uzgaja, pogodi neko od stajališta i onako resetuje ga do kraja. totalni tilt učine. nekim nevjerovatnim čudom, eh u tu jednačinu bi konačno mogli uvest njihovog milosrdnog boga, do sada su ubijali samo stajališta, a koliko znam, nisu pokupili nekih 15 do ko zna koliko nesretnika korisnika tramvajskog stajališta, koji se spletom smisla stajalištu, mogu a i često znaju zateći na istim. nekako se dešavalo da se zabijaju u čudnim terminima, oko ponoća, prije zornjaka, vikendima, ili nakon samog ulaska putnika u tramvaje isl, ali eto, do sada nisu naciljali u nekoj jutarnjoj ili popodnevnoj radno- učeničkoj špici. mene jedino fascinira da svi relevantni i nadležni znaju za problem, znaju da perzistira i znaju da im ni pod kojim uslovima to neće utjecati na bilo kakav pokušaj rješavanja problema, čak ni pokušaj ublažavanja problema... znam zašto je to tako, znam od koga i iz čega sve to dolazi, ali, jebat ga, ne mogu prestati da se iščuđavam da je neke i nekakve nemoguće promilom ljudskosti pojačati...

08.06.2018.

prati me broj 102

provedoh par godina u 102. , oni je zvase, vjerujte bez ama baš ikakva razloga, motorizovanoj brigadi... onda godinama nosah identifikacioni dokument sa brojem 102... jutros stadoh na vagu, kad čudom čudnim, kaliro na 102 kg, nakon dugo dugo vremena... sad kontam koji li je ono broj bio, pravosovih sunarodnjaka specijalaca iz niša, 88. ili 89. naka, da mi je spustit se na to, pa da me preko štele zaprime makar u veterane poštovaoce...

06.06.2018.

annex za nepokošeni grad

moram se izvinuti kro rad obzirom da su započeli sa košnjom... zamijetio sam da su malkice djelovali na vilsonovom, ali, ugodno sam iznenađen, i oko moga prebivališta... nijesam znao da sam među elitom oli komunalnim prioritetima :) jedino sada bi im sugeriro da organizuju novu ekipu da pokupe u iznimnim količinama novopojavljeno smeće...

04.06.2018.

nepokošeni grad

nekad davno bijaše ona retardirana serija Nepokoreni grad, ko fol skojevci i njihov otpor u baš antifašizmu naklonjenom zagrebu, sa legendarnom scenom mučenja- stavljanje kaveza sa pacovčinom na stomak uz opasku kolabracioniste gestapovca- Karlo je uvijek gladan... ali kao i mnogo puta do sad, to je samo jedna suluda poveznica sa nečim drugim, a to drugo je da Mlada i ja šetamo jučer našim aman zaman gradom, tako reći svukuda,i lijevo i desno, i gorena i dolena, i gdje god da ima nazovi travnjaka, isti je zarasto makar metar u visinu... nit je šta hodanjem povaljano, nit išta, isto sjebane zaboravljene seoske livade... totalno nepokošeno... ja l je do čestih kiša i proljetnog bujanja vegetacije, da l je do kro rad-a koji su čučnuli na koljena uz vanserijski stranački menadžment, nemam pojma, ali fakat do daljneg imamo Nepokošeni grad...

01.06.2018.

ode još jedan

evo razvlače ubrzano po portalima da je sinan sakić bivši... nit sam ga volio, nit mrzio, a žao mi ga ko svakog ko ode... ali nije u tome fol... vazda mi je bio misterija velika... naravno da ga nisam slušao niti mu pratio karijeru, daleko smo mi jedan od drugoga... ali kad me nekad zatekne neka njegova nazovi pjesma, ja l radio, ja l tv, ja nikad ali baš nikad nisam mogao skontati šta on to u stvari pjeva, možda neku 5u ili 10u nazovi riječ da ko pomislim da sam provalio, ali da povežem 2 do 3 riječi, nakav stih, ma nema šanse... jeben si bio sinane...

<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930