Priče o umoru

Dobrodošli na moj blog

29.07.2018.

hvala Oli

u rat upadoh, između ostalog, i ko drugorazredni svirac gitare po dernecima. ono glavni se umore, ulijene ili šta ti ja znam, onda umorko popunjava praznine. pa mi je ko i išlo, imo nekakav svoj repertoar, raji odgovarao, i to je to. olivera nisam svirao nikako. moj rahmetli stari ga nije, i z ko zna kojih svojih razloga, podnosio, a mene, tada mladom i vjerovatno što buntovnom što progresivnom, nije njegovo palamuđenje imponovalo... mada sam spletom prilika imo druženje sa njim nekoliko godina prije, nas dvojica balavaca satrani od dana svakoraznih budalesanja, iz sarajeva, usred avgusta za šankom nake terase u korčuli slušamo kuknjavu gazde te kafane kako je osto bez konobara za noćnu furtutmu i da nema pojma gdje će ih naći, i ja mu kažem, jebo ga ti šta si se raskuko- mi ćemo ti nosat tacne, natoći nam pokoje pićence, nahrani nas malo i reci ovim svojim da nas ne tjeraju iz vreća sa plaže... i neki deseti dan ti ja uslužujem olivera i klapu mu, i da se razumijemo sjedim i ja sa njima, ali ne zato što sam impresioniran njegovom veličinom, nego sjeo sa društvom koje loče a crko od konobarisanja, uzimo sam sebi pauze na specifičan način... i tada je na moje oči meštar stuko 5 ili 6 flaša crnjaka i spržio kutiju čini mi se sad našeg marlbora... nemam pojma kako je i šta je pjevo, rekoh da me nije baš tad interesovao, a nisam bio pri kakom realnom stanju.... ali kako rekoh upadoh u rat... i Alanće ga poće svirat! pa ga nešto i Kum zgotivi! pa mi počeše tražiti pjesme ! pa bio jedan aman zaman svirac koji skine bilo koju njegovu pjesmu u 300 akorda i prelaza u minuti pa mi i pokaže gdje ću i šta ću svirat jer je njemu bilo mrsko pamtit ! pa nas sve to sjećaše na prošlo vrelo ljeto koje nećemo provesti na moru... a koja smo već naučili provoditi s rajom na jadranu... a provešćemo ih u ratom sprženom naselju... te 92. ... te 93. ... te 94. ... ljudi moji ja sam barem 50, a moguće i dosta dosta više, njegovih pjesama navježbo svirat i zapamtio textove, do zadnjeg !!! ma merako se iz pjesme u pjesmu... totalno otkrovljenje, on mi je prvi emotivni smiraj bio u životu, nekakav suludi dalmatinski sevdah... te 2 i po godine rata sam isključivo ratovao, i dernečio, i stalno stalno svirao, i to uglavnom njega ! i svi ljudi iz mog okruženja su se navukli na njegove pjesme i na tu emociju. i mislim da su nam njegove/ naše pjesme i svirke fakat pomogle da kako-tako proguramo rat... pogotovo otkrovljene bijaše taj neki njegov album iz 94. koji smo expresno isvirali do zadnje pjesme... taman da se sjetim dubine- Kao brod u boci... i padajućeg basa :) i onda sa pocetkom 95. prestanem svirati, naglo i istrošeno... i 23 godine ne sviram... pokušavao dovoljno puta ponovo se ubaciti u taj film ali nisam se ni pokrenuo kako treba... ne sviram više ... imam gitare, imam pojacalo, ali ne sviram... zadnje što sam provalio, nema 1o dana, je softver- chordify koji bilo koju youtube pjesmu provuće kroz sebe i u realnom vremenu ti pokaže koje i kakve i gdje i kad akorde da pritisneš !!!!!! fascinatno... i ja sam se ispritisko na TRAG U BESKRAJU, isviro je baš..... hvala ti Oli

<< 07/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031