Priče o umoru

Dobrodošli na moj blog

10.08.2018.

bi l to kakav blam, ko u najboljim danima ? (sf story !!! :) )

prno sam ja davno odavno u šišu... i ko drug i ko komunista... ma svakako... ali eto desi se i meni da na tren pomislim da ono nekad kad mislih, šta mislih, znadoh da me ništa ne može zaustaviti, ponovo postoji... makar na tren... otišli moji... za vikend... svako na svoju stranu... ja sam... konačno... mogu sam u gaćama po stanu da hodam... mangupski... super mi... sam... tv... naučni programi... crne rupe... mravi ratnici u amazoni... neka skroz nova skroz nepoznata civilizacija u turskoj... nako, ko podne je tek... u neka doba pogledam u gitaru, i bil, ne bi l, uzmem je u ruke... jedva... spominjah da ne sviram 25 godina, a i to tada, baš ne bi neka virtuoza... ali super mi, ukucam na youtube kaku pjesmu iz mladosti, pustim, po malo tandaraj, ko fol prati, sa strane... fino mi... do frižidera odgegah, malo sira nadrobi, koji krastavčić, i tako to... sjetih se da ima i maksuzije u vratima istog, a čokanji zaleđeni... lagano... biram pjesme, od floyda, bronsky beata, quena, acdc... vrijeme za novu turu frižidera... fino mi... guzeljam po gitari, ubiše prsti i jagodice, tvrda akustara... malo prebacujem na naše, dugme, ekv, haustor... šaram... lijepo mi... skontam nešto u glavi, navućem šorc, duksu i papuće, ponesem ključe od podruma, sletim do konzuma, isti je direkt uz haustor, malkice se dvoumim za izbor pive, pa iskombinujem po sa 2 preMiuma, 2 staropramena, 2 urkela, i još neke 2 koje obećavaju... pa u podrum... a tamo u hladu, al ne jasmina, čućaše , malo je reći godinama, odlična kopija stratocastera, od alančeta mog najdražeg, i digitalno ludilo peawey pojačala od 30w... u lift pa stan... uključi se u struju... uštimah istu kineskim štimerom-štipaljkom, hej ljudi oni su to meni poslali prije 10 godina iz kine za 4$ sa poštarinom i još uvijek rade iste baterije... veze ja sa soliranjem nemam... ali baš veze nemam... ali pojačalo je monstrum... ima stotine nakih mogučnosti procesiranja zvuka... i stalno pravi wooouvvv, wouuvvoo... i procseuira zvuk... koja god da 3 do 5 tonova spojiš zvuče zajebano... u to se sjetih da ima nakav softer, chordify ga nazvaše, kao ukucaš ime pjesme, i on odmah izbaci i pokaže akorde koje češ svirat... i ukucam i to... sad ispred mene stoni komjuter, laptop priheftan na tv, strat i pojačalo koje pravi predivno aaaawoouppp... otvorih pivu... pustih nekolike pjesme... svirah što nekad znadoh svirat... odoh po čokanjčić... zove žena... šta radiš ? ma ništa posebno, nešto ko pokušavam svirat, saću na spavanac još malo... ljubi ti djecu, nek vam je fino... i onda me nakac šandrc spopa, ima pjesma znam je 30 godina, a nisam je znao nikad svirat, i nikad je niko nije ni sviro, nešto baš rijetka bila, haj da je probam sa ovim novim tehnolooogijama- kraj penđera jusuf stari... mostar sevdah live u warshavi... ... po malo pratio , slago akorde, ubacivo po koji ton... i biće da mi negdje i bi tu kraj... ukucam tomu... pa jusufa... pa pihni pive... pa tozovca... pa jusufa... pa pihni... pa e sjetih predratnih narodnjaka, jedno sat kolaža... a gitara sama svira... moja... cvili... uhće... zavija... jeca... ko željna svirke, izašla na svjetlo nakon godina podruma... sama samciata svira... wouujvvvvvvv... iaaaaaiiiaaavv.... vvvoooovooovoovo... pjesme se same nižu... softver sve samo slaže... ubi genijalno preanžirani sevdah.... sve baš kako treba... i onda ko naka buka... iz daljine... nedefinisan.. puca mi... sviram... vooovivuv... opet naka buka... ko da je iz pravca hodnika.... vouwwoooo... jeste... gegam se, gitara se ljulja, kabal koncertni nema da fali, 5 ili 7 metara dužine... wouoiuu... je l to neko lupa po ulaznim... jeste.. neko lupa... koji mu je... halo, ko je šta, šta lupaš... komšija je... dobro, drago mi je komšija, nego što lupaš... jesi dobro komšija... kako misliš, jesam dobro... opet neko od nas govori komšija...jesam... haj otvori samo da vidim jesi dobro... šta me imaš gledat, dobro sam... komšija... ma nisi dobro, pola pet je ujutro, komplet zgrada nije oka sklopila od tvoje gitare, nije normalno kako dreči i grmi, čitav haustor se trese.... nježno pređoh po žicama... kad iz dnevne zagrmi WOUVOWOUWooouyyyyqqwoouvvvuuuuuuuuu ... pojačalo odvrnuto do jaja, sve moguće distorzije zvuka pouključivane, isto nato bombardovanje... monstuozna kakofonija zvukova... strahoba... haj me pusti... neću... pa ne moraš, nego samo, jesi dobro ? ma... ma... ma jesam... šta da kažem... nego ovaj postraumatski... on se nekad sam upali... nije da ga baš uvijek mogu kontrolisat... odoh ga sam sad ugasit.... isključih gitaru i pojačalo, na oba kompjuetera 2 različite pjesme... gasi i to... je l to ono što ova djeca sad govore, motaj kablove.... prospi pivu... zuji u ušima, opasno zuji... ispišaj se... zagledaj se u ogledalo... priglupi pjani pogled... i kez... još priglupiji... krvave razderane jagodice lijeve ruke... i stih, sam samcat iz usta izlazi... ko jelen je nekad bio... konje jaho, vino pio... umorni, askir mlad... sa djevojkama sevdisao, uz šargije pjevat znao, kao niko tad...... i tako...... i fakat............. šta je život, par koraka, od avlije do sokaka, kratak, kaljav put...

<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031