Priče o umoru

Dobrodošli na moj blog

29.10.2018.

mučna dilema

ostaće poprilićno mučna dilema da li se ovdje radi o zlo glupavim ili glupavo zlim strukturama ličnosti !!! u konačnici ne mijenja previše na javi, ali, eto, u svemu, pa i u tome, postoji želja za spoznajom !

25.10.2018.

upozorenje !!!

ne znama da li volite internet shopping, ali recimo da ja nekih vec 10 godina to radim i islo je kako treba. pocelo kao provjerene stranice, ja nepovjerljiv prema njima, oni prema nekom nesretniku iz nesretne bih, u sve ukljucene poste bih. horor. ali ferceralo, oni ispadali fer, ja ispado fer. prevara nije nesto, u mom slucaju bilo, a ni sto ja znam ljudi, vjerovatno premalo trziste i tako to. uglavno, odnedavno, sugeriram, bilo kome iz okruzenja da otvori 4vere oci. nekoliko puta su se pojavile stranice koje gotovo da ne mozes provaliti da sluze za puhanje kartica... gledo prije 15 dana nake ecco cipele. nakon 10ak dana krecu lagani oglasi za iste. otvorim stranicu. orginal orginala ecco stranica. jedino sto su se zajebali, po meni, sto su mi ponudili cipele od 19 do 24 eura. zadnje koje sam gledao u sarajevu u radnji bijahu 250 KM ! kupis 2 para pa ide free shipment. bosna u padajucem meniju, ma kazem vam sve sigurno i zasticeno, nema brige. mozak rezonuje, jebo te, uzmem nekoliko pari, ako nista ono za zenski dio famalije, one sta taknu to je 2 glave u startu, ovako dobiju vrhunsku cipelu uz vrhunsku modernost, a meni ruka nije otkinuta iz ramena, i nekako svi zadovoljni... ali... suzdrzim se... uglavnom ne registrujem se, poslije iskustva sa nasljednikom, ne vjerujem ni sebi... da ne duzim za sat dva ne mogu otvorit stranicu, nema je, ne mogu ni sa posla, ostalo jedino sa telefona... nema je ni danas...stranica je eccoshop.online pa i eccoshop.com... da se ko ne zajebuni :)

23.10.2018.

nasljedstvo u bosnjaka

imo djeda u malom bh gradicu koji je pripo rs-u. djed kao uglednik napravio kucu prije II svjetskog rata, izrodio djecu, djeca se razisla van tog grada. osto bez zene i ozene ga sa usidjelicom i nerotkinjom 80-tih da zajedno provedu starost. djed umrije 90. , nasljednici pokusali prodati kucu, pojavio se bas jak kupac, ali ta nova zena nije bila za to. u to pocne rat. kroz kucu od tad do sad protutnja ko zna kakvih i koliko. nekako vratim u nazovi vlasnistvo kucu 2003., od tad do sad stvarno propala ruinirana. probo nagovorit trenutne nasljednike, tadasnja 4 djeteta u meduvremenu umrla, preslo na nas novu djecu, da nesto uradimo, ali od nas 12 njih 10 je u inostranstvu goooodinama, vec su i drzavljani usa, holandije, danske, srbije svicarske itd itd.sta god probam, neko kaze neka, polako, nije hica itd itd. u to opstina namirise priliku, pojavi se novi urbanisticki plan , kuca podlijeze rusenju jer ugrozava stanovnistva, gradi se nova zgrada, eto ima i zainteresovanih.... pojasnim rodbini kako je i sta je, shvate da je zor guzici. stupim u kontakt sa zainteresovanim , dodem i do lika koji mi izgledase najnormalniji, cifra relativno realna za stanje, on nudi zavrsetak papira mojima koji to NIKAD ne bi sami zavrsili i uspjeli, obeca da kuca nece biti od strane opstine srusena dok ne zavrsimo papirologiju, i to je nekih 10 000 troskova nama, i da nas dvojica fino sjednemo i potpisemo. posteno. javim svojima. slazu se. jedino u razgovoru spomenem da je mog prezimena 4/5 a da je ona 1/5 od te djedove druge zene. pitam sta je sa tim dijelom. ako nema nasljednika, izjavi se da se na zna za potencijalne nasljednike i lova ode opstini. meni zao dat tu cifru opstini. pitam ove svoje sta mislite da probam naci potencijalnu rodbinu te zene. haj ljudski je. i zarovim. i nadem 3 tetica. nazovem jednog i objasnim mu ko sam i sta sam. nademo se u jednom opet malom gradicu, i kazem, trebate uraditi to i to, pokrenuti ostavinsku i meni/izabranom advokatu dati punomoc, dobicete svu papirologiju mailom. ljudi odusevljeni, solidna cifra iz neba pada u 3 kuce. ljudski. nazovem za 2 do 3 dana, kazu sve uradeno, ja vec drugom linijom cuo da su pricali licno sa advokatom, proslijedim papire. kontam to je to. kad nema punomoci, a proces pokrenut. nazovem mladeg brata, kaze mi bi smo kupili kucu. super dajte 1 000 km vise i hajmo sutra da potpisemo ugovor. kaze ne mozemo odmah nemamo lovu. kazem mu da li ste svjesni da od 1 000 papira koji Vas cekaju u toj opstini, Vi, ko i ja, niste u stanju 5 papira zavrsit. nista ti ne brini. proslo 5 dana, zovem ponovo, oni ne bi kupovali, ali u stvari stariji brat se ne slaze sa nasim nacinom prodaje. on ce naci bolju musteriju, njemu se ne svida nasa musterija, cuo se telefonom sa njim i eto nije mu sjeo, ni advokat mu se ne svida. kontam zajebava me covjek, neka skrivena kamera. on smrtno ozbiljan. necu JA njemu prodavati NJEGOVU kucu !!! ko sam JA i ko smo MI da njemu odredujemo sta ce on sa SVOJOM imovinom !!! on ima kupca koji daje 20 000 km vise. odlicno. nek stupi u kontakt sa mnom. ne pada mu na pamet, to je njegov kupac. reko covjece prodacemo mu, prodaj mu svoju kucu, nego samo da mu spomenem da ja nisam taj kojem ce mozda htjeti pokucati na vrata kad na 6 papiru pozeli sebi muda odgristi. sta tebe boli kaze kako ce on reagovat. reko bolan nas je 15 u igri, a vas je 3oje, mi iz nekakvih svojih ljudskih i porodicnih razloga zelimo ovaj slucaj zvrsiti tako kako smo do sad vodili, evo 1/5 od 20 000 je 4 000, bice vam sutra isplaceno, potpisite punomoci advokatu, dajte mi ziro racune i to je to. ne pada mu na pamet, on ce nam pokazati kako se zavrsavaju stvari... pitam monstruma koliko puta se poigro u dvoristu te kuce... nikad... kolko puta je prespavo... nikad... kolko puta je uso u kucu... suti... pitam ga ko mu je otvorio i zatvorio vrata... frajer se smije.............. mog kupca ne smijem ni nazvati, frajeru se zuri da pozavrsava papire u ovom jesenjem periodu da bi gradio u proljece... opstinari ako saznaju vjerovatno ce srusiti kucu jer su papirologijom i procesima doveli do toga da ko fol mora biti srusena, moje ime je njima u sistemu, uredno ce nabesane troskove 15 sluzbi meni proslijediti... ako je sruse, kuce vise nema odnosno ostaje ledina, trenutna vrijednost ide na 1 ili 2/10, taman da niko ne dobije vise od hiljdae ili dvije, ako ista i ostane poslije advokata... zaboravih napisati da mi u papirima imamo 2 spojene parcele, a opstina u svojim tumbanjima da je ta druga njihova i nekako bez nje nema bas puno opcija za gradenje... renoviranje kuce je suludo, niko ziv nije zaiteresovan za to, preskupo i niko nece tamo biti... ja zbog mnogo stvari ne mogu imati registrovan kaznu za pjesacki, kamo li nesto vise... rodbina vjerovatno konta da ih foliram, ludaci me uredno ignorisu... a ja sebi 3 mjesec muda izjedam... bukvalno nemam pojma sta da uradim i kako da se ponasam... zelio ispasti covjek... i opet ispo grandiozni glupan... ne mogu vise...

19.10.2018.

Svade i vrijedanja

Rijetko sta u zivotu ni sebi ni drugima ne zelim priustiti kao svade i vrijedanja. Takav vid primitivnog ponasanja me cini fizicki neuravnotezenim, postajem grozno anxiozan, uznemiri se stomak itd itd. Mozak zeli neutralisati prijetnju i nelagodu na mnogobrojne nacine, ali ovo sto sam godinama uzgajao kao razum ne dozvoljava da budem dio toga. Ne zelim da se svadam. Ne zelim da vrijedam. Ne zelim da vristim. Ili ce me neko shvatati ozbiljno kao mirnu i tolerantnu i evoluiranu osobu ili necemo komunicirati. U mom svijetu ulaskom u svadu i vrijedanje tema nerazumijevanja prestaje da postoji, onaj drugi te uvodi u novu dimenziju sranja gdje je problem nestao a jedino je bitno ko je veci divljak. Svadi su skloni ljudi koji ne zele rjesavati probleme i raditi na sebi. primitivci i polusvijet. Agresivnoscu se samozavaravaju i na taj nacin se stite od vlastite prvenstveno neobrazovanosti i nenadogradenosti. Svadom i uvredama te uvlaci u svoj primitivni svijet ismijavanja svega cega se plasi i sta ne razumije..... ko je gdje roden, kolka mu je glava, je l mu majica izguzvana ili ne itd itd meni ne znace mnogo, ljude procjenjujem i cijenim po onome kako mi je sa njima i poslije njih. Da li mogu da se nasmijem, da li mogu da sta naucim, da se opustim i da mi bude ugodno..... mogu ovako do sutra........ shemso, ovo je 2 zuti, ako me mogu jebavati horde primitivaca u realnom zivotu, u ovom malo virtualne oaze ne mogu, ovo je moje i ovdje sam ja gazda, i ovdje cu ja bit gazda. Ako imas sta kome rec onda mu reci normalnije i konkretnije, ali jebavanja majki seljackih nekom kog nit znas ni ko je ni kakav je, na mom blogu neces.... gluposti tipa vaki naki svrakinac upuceno od strane nekog sa anexa je jos nebuloznije.... vjezbom do boljeg sebe, svako malo lagano udahnuti, lagano izdahnuti, opustiti ramena i samouvjereno reci- hvala cika umorni, od danas sam bolji ja...

18.10.2018.

Mudrost iz naroda

Bijela kosulja i tvrd ud nikad iz mode nece ispast ...

16.10.2018.

88 komentara/ruza za Druga Tita

Sto ti je simbolika, stadosmo na 88 komentara a meni bljesnu ono 88 ruza za druga tita, bilo toga po parkicima socijalnog, vrijedni penzioneri socijalisti to voljno pravili i odrzavali

13.10.2018.

Obracun kod BG korala :)

Sto bi reklo u narodu- zapocimaje :) puna podrska od napacenog i skromnog umornog :) nije da bi mrsko bilo nastupit kod i sa agesorcima ali vako im dajem sansu da bolje pripreme II poluvrijeme :)

11.10.2018.

od zorana radmilovića

kad umreš ti ne znaš da si umro. i nije ti teško. teško je drugima. isto tako je i kad si glup !

09.10.2018.

suludost srbijanskih portala

stanje lokalnih, nazovi domaćih, web portala koje posjećujem je loše. baš loše. populizam, click-bite (valjda se to tako naziva) koncipirani naslovi, totalne budalaštine. u suštini mislim da i nema nekih intelektualno jačih portala za šta pametnoga pročitati. međutim, upratio sam da su srbijanski portali prekucali, kod njih je to otišlo u kosmičku dimenziju ludila, šzto bi se reklo u 100 pizdi materina, povremeno preletim informer, kurir, blic, alo isl, ne pokušavajući proniknuti kojoj fašističkoj nijansi naginju, jer iskreno ne vidim nikakve razlike, i ostanem zapanjen suludošću koja tamo obitava. tamo je nemoguće procijeniti ko je luđi i bolesniji, nazovi novinari, nazovi akteri, nazovi komentatori... red vučića i nake kolosalne drame oko kosova-rs-a isl, onda red nake kije, mije, s kim se zguzila, ili se nije, ili se namErava, pa šta je neko o nekome izjavio, pomislio, zamjerio, zaprijetio, onda red nakog suludog pušenja ruske kite, pa red nakih pEvaljki koje jedna drugoj spočitavaju gdje se koja hadrila, ova neka na gajbama, ova druga na stepenicama itd itd itd... nevjerovatno smeće sa nevjerovatnom energijom uplitanja u sve to... imam osjećaj da je komlpet srbija jedan presuludi rijaliti polusvijeta... komplet narod sluđeno spržen do zadnje čelije mozga...

03.10.2018.

jebem im izbore i ženski dio populuma

nema na koji način debili ne pokusavaju doći do glasačkog tijela, ali, mater im jebem, umotan u dekicu, daljinski klizi iz ruke, boje na tv-u se rastopile, kad din don, din don, din don... ne prestaje... mora da je važno... odgegam... hairlija sav upicanjen, da mi prezentuje svoj plan i program kako bih glao za njega.. kontam zajebaje me... a on smrtno ozbiljan... i to još opcija koju bih lično streljo i lično ovjerio dodatnim hicem... samo zatvorih vrata... najjednostavnije je tako.. sjeba mi sve, a taman sam negdje na nakoj plaži madagaskara kreno da podignem čudnu školjku...

01.10.2018.

Kopanje (opet jedna iz plejade prastarih prica:) )

On je Srbin. Ona gadna varijanta. Ime mu nisam cuo, niti mu to pise na celu, ali ja to znam. Ja sam Bosanac. Ne Bosnjak, Bosanac. On je Radna Obaveza. Ja sam Armija. Suprostavljeni svjetonazori na jednom mjestu. On je ovdje mimo svoje volje. Ja sam, opet, iskljucivo svojom voljom. U zadnje vrijeme, imali smo poprilicno problema i napora. Mislim tu na sebe i svoje pajtase. Oni drugi su nas onako momacki napadali, nanijeli nam gubitke, na pojedinim mjestima pomjerili liniju i artiljerijom, gotovo do kraja, zatrpali rovove i transee. On je tu da kopa. Da nas malo odmijeni. Ja, njega i jos desetak slicnih njemu, ne u nacionalnom smislu, u isekivanju novih napada, nadgledam. On nije ratni zarobljenik. Nije ni silom doveden. On je neutralan. Ne zna ko puca. Ne zna kada puca. Ne zna ni gdje se puca, ni odakle se puca. Nista mu nije jasno. Ovo nije njegov rat. Moj jeste, majmuni su dvjesto metara od jedne male sobe koja nosi dvadesetak i nesto godina mojih uspomena i svim silama zele da udu u nju. Ne volim ovakve tipove. Ako imas opredjeljenje, onda ga i sprovedes. A ne ovako, srce i dusa tamo, tijelo ovdje. Koga to sretnim cini ? Udaljeni smo od nasih prvih rovova sto i pedesetak metara. Ta kopanja na prvoj liniji i oko nje radimo mi, malo ratujemo, malo kopamo, malo ratujemo, malo kopamo. Stalno tako. Ovo sto su ovi, iz ko nekakvog radnog voda, je presedan. Imali smo velike gubitke, slomnjeni smo borbama i ne mozemo sve stici. Njih ni ne zelimo na prvoj liniji, niko ih ne zeli imati na dusi tako isprepadane i neiskusne. Ono sto zelimo je samo mala pomoc, i neka se poslije nje nose odakle su dosli. Takvi kakvi su nama su odvratni. Svaki od njih ima zadatak. Dobio je po dvadesetak metar duznih transee, metar sirine i, mozda, nesto vise od lopate u dubinu. Posao od jednog sata za mladog, zdravog i uhranjenog. Ovi nisu takvi, pored par starijih od pedesetak godina, ostali imaju papire. Ovo je grad papira. U ovom gradu svako ima papir. Izmisljene bolesti, izmisljena ministarstva, izmisljene jedinicem, izmisljene bitne persone. Crno na bijelo, pise na papiru. Zato je njihova norma da to zavrse od jutra do mraka, nekih osam, devet sati. Plus dva obroka i pola kutije cigara. Moj pulen je poseban. Kad sam mu pokazao njegov dio transee naglasio sam mu da zemlju baca na lijevu stranu nasipa. Kad sam drugi put dosao, nakon sat vremena, on je izbacio samo par lopata, i to iskljucivo na desnu stranu. Ovaj put sam mu malo vise pojasnio da nama opasnost prijeti jedino sa njegove lijeve strane, a ni u kojem slucaju sa desne . Pogledao me je ispod oka, progutao nesto u grlu i, rekao, da nema problema, malo se vise zamislio. Nakon nekoliko sati, taman nesto vise od polovine vremena koliko su trebali biti tamo, ponovio sam obilazak. Izdubio je transeej samo koji cenat i taj jad od zemlje izvrtao na desno. U momentu sam krenuo da se izderem na njega, ali sam shvatio da ima boljih nacina da se neko poduci lekciji. Bitno je strpljenje. Uvijek neko zna nesto vise o necemu. Ovaj put sam ja znao vise., a on nije imao pojma ni o cemu. Dosao je do mjesta zbog kojeg je i trebao danas raditi i, sad , mu nije bilo mogucnosti za manevrisanje. Namjestio sam stolicu uz zid jedne od zasticenije kuce, stavio automat u krilo, gledao prema njemu i cekao. Miran. Sada je kopao kako treba, s tim da je ritam neznatno ubrzao. Valjda je mislio da je vrijeme da prestane sa iritiranjem. Greska. Mene vise nije iritirao, pitanje je bilo samo kad ce se neko drugi naci iziritiran. Pravilno kopanje, u ratnom slucaju, je podrazumijevalo da se kopa iz dubine jer samo takav se ne vidis, u najboljem slucaju neprijatelj moze vidjeti vrh lopate kad izbacujes zemlju, s tim da je tad glava bar trideset centimetara ispod nivoa nasipa. Ko tada puca nepotrebno puca. Gospodin Neutralni je vjerovatno zelio svojim pogresnim radom uciniti nase kretanje vidljivim. I uspio je to, iz transeea mu je virila citava glava i pola ramena. Nekih osamsto metara ispred njega, kroz izmaglicu i neko granje, nazirao se djelic kuce. A u njoj je obitavao neko od njihovih. Duzio je sijac. I stalno se trudio da nam zagorcava zivot, sto mu i nije predstavljalo neki napor, mi sa onim sto smo imali od bacaca raketa nismo mogli dobaciti do njega, a puscana paljba je tesko pogadala desetak kvadratnih centimetara sube. Cekao se on jer momcina je upravo kopao na njegovom pravcu. Cvrkut zalutalih pticica, u trenu, je smjenilo stravicno fijukanje metaka. Udarali su posvuda, po fasadama, po zemlji, po grudobranu, izbijali komade maltera, grumenje zemlje. I naravno sve se to desavalo blizu Neutralnog, toliko blizu da je mogao osvjetiti vrele kovitlace zraka koji prolijecu. Stotine istotine metaka koje idu samo u jednom pravcu, njemu. To sam licno dozivio mnogo puta, ali, zbunjivalo me je zasto sam svaki put reagovao iskljucivo na isti nacin. A nacin je bio nista drugo nego li panika u izvornom smislu rijeci. Bjezte noge usra Vas guzica. Tako je i on reagovao. Ispustio je lopatu iz ruku i zagnjurio se u zemlju.To ga je vec spasavalo, ali, panika je jaca od razuma, stao je grebati i puzati po dnu transee iskopavsi za pola minute vise nego li za svo proslo vrijeme. Jos par poduzih rafala je poremetilo idilu pa se sve umirilo. Uskocio sam u transeej i dosetao do njega. Lezao je u blatu tesko disuci dok su mu se niz lice slijevale graske znoja. Pogledi su nam se sreli, ovaj put, u njegovom, nije se mogla naslutiti mrznja, samo strah i pitanje sta to bi. "Lijepo sam ti govorio sta i kako treba kopati, a ti se pravis pametan. Osjecas li se sad pametnijim ? " Poslije ce me mrziti, jos snaznije nego li do sad. Povukao sam ostale kopace u jedan napusteni podrum. Ostao je, mozda, jos sat do mraka, oni su manje- vise svi bili pri kraju, a postajala je realna sansa da ce nas zasuti granatama, sad kad su nas provalili da se nanovo utvrdujemo. Ipak su granate mnogo, mnogo opasnije iz nasumicnog pucanja iz daljine. Zacuo sam glas : "Mogo sam poginuti zbog tebe ! " Okrenuo sam se. Stvarno sam se razocarao, nista nije naucio. "Mogo si se ubiti !!! Namjerno si me zajebavo svo vrijeme, pravio se budala i mislio da pomazes braci. A jebe se tvojoj braci u sta i koga puca, stvarno bi to tuzno bilo sahraniti te pod ljiljanima, zar ne !? " Tuzno je gdje vodi zaslijepljenost. Odlucio sam pruziti mu priliku za popravni. Rekao sam : "Krenite kucama dok se jos vidi, samo pratite kabal od struje i nigdje ne izlazite na povrsinu. A ti mangupe ostajes dok ne zavrsis posao, treba ti sat da popravis njihovo i sat da zavrsis svoje. Svoje ces, znam, zavrsiti i prije,zna onaj tvoj bezveze prosarati samo da se javi." On je radio a ja sam slusao. Povukao se u dubinu, nisam ga mogao vidjeti. Periodicno bih sisao do njega, obasjao lampom prostor oko njega i uputio po koju konstruktivnu kritiku. Gubio sam zivce, a on je to osjecao i nije zabusavao, kopo je ko lud. Ocigledno me se je svim srcem zelio rijesiti. A i ja sam njega. Bauljali smo mracnim traseeama. Prvi on pa ja. Osjecao sam njegov strah, samo nas dvojica,mrkli mrak, ja naoruzan, a ne podnosimo se. Prilicno nezgodna situacija gledano iz njegovog ugla. Nisam mu zelio olaksati situaciju, "mutno" sam cutao. Dosli smo do mjesta gdje se rastajemo, objasnio sam mu ostatak puta i ponudio savjet : "Znas, nesto ces morati mijenjati u svom zivotu, ili bjezi njima ako su ti drazi, ili skontaj koji smo mi, neces daleko dogurati nastavis li se tako ponasati, naletices na nekog nervoznijeg od mene, pa si ga popusio ! " Cutio je neko vrijeme pa je progovorio : "Hvala ti na savjetu !" Rastali smo se, svako na svoju stranu, u svoj svijet. Jos jedna noc bez sna, za mene, i ponavljanje teme: KOJI ÐAVO MENI SVE OVO TREBA U ZIVOTU....

<< 10/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031