Priče o umoru

Dobrodošli na moj blog

29.11.2018.

ako ništa valjo mu/ im je stajling za pionirke :)

AlanĆe sretan ti rođendan, https://www.youtube.com/watch?v=ctHF5ycB4q4

27.11.2018.

džaferova trafika

do sad ste mogli upratiti da sam odrasto u parku omeđenom sa 3 manje 4-spratne zgrade. 72. ili 73. useljenih zgrada. naselje scijalno. taman preko puta hitne koje tada nije bilo, napravili titini zlotvori poslije koju godinu. u stvari park iza šibice. joj šta je tamo bilo djece, svih mogučih dječjih uzrasta. tih prvih nekoliko godina, dok je taj maleni park, bio najveći park na planeti, i dok sami izlazak izvan njega nije ni pod razno dolazio u obzir. jedina prodavnica, ako se to moglo nazvati prodavnicom bila je trafika, između parka i šibice. džaferova trafika. i do koje se dolazilo, da da, prelaskom ceste !!! hej prelaskom ceste !!! a džaferova trafika je bila obična, najobičnija siva limenka, u koju kad lupneš zveči, kake i jesu bile tada trafike. prodavale se novine, a mi nismo znali ni čitat i pisat, prodavale se cigare, mi nismo pušili, i stotine drugih gluposti kojima nismo bili dorasli. ali jesmo bili dorasli čunga- lunga ili bazuka žvakačim ili lizalima ili tetrapak dvojnom c sa slamkom. pa onda ako imaš sreće da te, vojo, rakac, grof, čiza, fendo, bilo ko od njih, dok kartaju ili bacaju čiza blizu, pošalje po kutiju 57ice, partnera, ibra, morave niške ili mostarske, da se obrebeš i sebi za žvaku !!!!!!! eeeeeeeeeeeejjjj žvaku što su ti odrasli, velika raja, rekli da uzmeš sebi !!!!! džafera pamtim kao sitnog crnomanjastog lika, nekako vazda masne zalijepljene kose u stranu. ko da je vazda imo neke smeđe stofane neispeglane tole i neku ružnu neslažuću se kosulju na sebi. i neizostavni prsluk. imo je džafer i džaferovicu, težu i veću od njega, sve sa natapiranom kosom ili pundžom, glasnu i punu nezaustavljivih riječi. pošto su đivjeli u šibici njoj je najnormalnije bilo sići do trafike u kučnom ogrtaću i papučama do trafike i njemu snijet malu šerpicu sa ručkom. rasli smo, a pored limene trafike osvanuo je mini koššpicarna sa starim šipcem koji je uvijek, ali uvijek bio u njoj, i ljeti i zimi. pa se uz samu trafiku pojavio i pekabelin hladnjak sa sladoledima. heeeej sladoledima, leni, kapri, rumenko, šarenko, cmok, i tako to. sada smo već rasli, i već su nas, i naši roditelji, i tuđi roditelji slali da uzimamo cigare kod džafera i džaferovice. i novine. tu su počeli i prvi pokušaji mangupluka. ko je smio, krišom, naravno, zapričavajući je izvlačio primjerak oslobođenja, borbe ili politike iz pripadajućih buntova, gurnuo ih pod pazuh, majicu ili u šorc, bilo kako ih skrivajući, jer se na taj način mogao uzeti novac koji nam je dat za kupovinu tih novina, za žvake, za sladoled, za kukuruz, kestenje, šta god. rekoh rasli smo, i ta ceste koja je sa malte prolazila prema socijanom je porasla, proširila se, sklonile se zaostale tračnice što su vodile u vasu miskina, mijenjalo se. i iz nekog razloga se džaferova trafika prebacila na drugi dio parka, odnosno na malu travnatu površinu između dvije zgrade, uz kako smo ga zvali veliki parking. tad smo napisali i pročitali prva slova, tu su kupljeni prvi romani, prvo crtani a poslije pisani, kaubojski, pa lun kralj ponoci. a kroz izlog se gledale erotike i sex magazini. tu sam i dobio svoj prvi alan ford, i dan danas mirišem sivo hladno jutro, otac i majka me ostinom odvode do novootvorenog kumrovca, tamo dobijam svoju, prvu, pencilinsku terapiju zbog, prve, teške angine grla. i na povratku, nekim čudom omekšani stari, mi kupuje nepoznati roman- strip, alan ford !!! džafer i džaferovica su ostajali isti, ali mi smo, ih nas nekoliko porasli do tinejđerskih godina. počeli izlaziti. i zvaršavati izlaske nekim dodatnim čumuranjem na nekoj od klupa u parku, cigara pred spavanje i tako to. pa smo se nas trojica koji smo stanovima bili bliže trafici u neka doba počeli opraštati pred trafikom. i tad smo nanovo uveli, gotovo zaboravljenu zajebanciju. nekad je neko iz zajebancije džaferu, lupanjem po stražnjem dijelu trafike, izvrno robu, isti glasno pičkaro po parku, i naravno, kao rezultat reakcije, isto se nastavilo. kako već bi spomenuto, trafika je bila smiješna montažna limenka, a mi rastući međedi. ali ovaj put udarac ramenom u zadnji dio limenke je značio dramatično povećan broj srušenih šteka. lagano smo i prevazilazili najveći mogući pasjaluk, a sastojao se u iznenadnom pritrčavanju trafici, i iz zaletu, zabijanju u zadnji dio, dok je neko od njih nesretnika, tamo sjedio, te njihovom zasipanju svih mogucih štekama i remintendama, te ubrzanom bijegu van vidokruga, prije nego li se uhavizaju da vide ko je pa smo evoluirali i onda iz noći u noć, takmićenje ko će više, ko će jaće, ko će taktičnije izvrrnut što više stvari sa polica i sa poleđine trafike. nekad iz zatrke, nekad brzim pokretom iz ramena. radilo se na tehnici, poznavanju školskog gradiva iz fizike i mehanike, silama i tako to. uz svako jutarnje jebavanje i pičakaranje majki i očeva od strane džafera. uz naše hinjsko osluškivanje toga i naknadno zajebavanje sa istim. džaba im bijahu nake deke, nake mreže, kurci palci, hormonizirani balavci nisu posustajali u svojim pasjalucima. i tako pojaviš se na šubi, džafer ili džaferpvica rondaju, ko god da je ali da mu on je be ovo i jebe ono, al sad si ko fol odrasto i uzmeš sebi ronhil, filter 160, žvake, upaljač, šibicu ! pa smo mu sjedili na pultu i redovno ga izvaljivali. ja sam ko bio i štiglić, ali Kiki i Soldon bijahu 2 poprilična međeda i u svojim mladim godinama.... i tako smo ušli u rat... zadnjih godinu do dvije je u porodični biznis džafera i džaferovice ušla i njihova narasla princeza, možda godinu do dvije starija od nas. savršeno se uklapala u to, izgledom i ponašanjem veoma slična vještici... trafika je nestala u danu, sada se zaista ne sjećam da li je u hodu popljačkana, ko što je solidan broj objekata bio i opljačkan, da li su je oni ispraznili obzirom da je u njoj, naknadno će se utvrditi, najvažnija ratna roba- cigare, ili ju je spizdila kaka granata. zadnje što je ja pamtim, a pamtim isključivo zbog fotografije, neki mi, srećom svi preživjeli, sredina 93. i ostaci okova od trafike. rat. teški rat... džafera i džaferovicu nisam vidio od 92., ne znam ni da li su živi, vjerovatno i nisu, imali su i tada posolidnih godina. njihov cvjetak je jedno godinu do dvije uveseljavao tadašnji naraštaj socijalnog sa svojom grandioznom ljubavnom vezom, jedan on i jedna ona. ljudi moji dva monstruozna debila, za koje bi se u normalnim okolnostima samo smijao, ali onda skontaš, rat je, jebeni je rat, oni su aposlutni debili, za i sa mjedenice, ali i oni su naoružani, i oni ordiniraju naseljem, i oni imaju akreditacije, i oni nešto ureduju, legitimišu, ocjenjuju i procjenjuju, pa se vole, pa se ne vole, pa se svađaju, pa se taki ganjaju, pičkaraju, pa pa pa... i kako rekoh, ni njih ni trafike nema, čak je na samoj poziciji trafike izniklo neko kržljavo stabalce. mnogo toga nema. ali ja, svakim prolaskom tuda, obilazeći kvart, vidim je tu... ne znam kako, al vidim je tačno na istom mjestu. i ista je, neugledna, sitna i siva. i dao bih milion da im se sada, vaki kaki sam, ramenom zakucam u poleđinu, da im je izvrnem bukvalno svu :) i da se samo-prijavim, makar i prekršajnu fasovo :)

27.11.2018.

riješite dilemu

i za šta ste, šta prvo da smandrljam u svojim pisanijama, ja l Akšamluk, ja l Džaferovu trafiku ?

25.11.2018.

malo se ponavljam, ali i istorija se ponavlja :( https://www.youtube.com/watch?v=XmvuEntNqBk

Danas je Dan Republike, i stari je popio malo, na televiziji Lepa Brena, i stari se sjeca ratnih vremena... Da bi danas bilo bolje, oni su poturali svoja pleca, gazili hladne rijeke, jeli koru s' drveca, Zao mu je sto neki misle, da je zivot negdje drugdje, i ne sanja se vise stari san, cekaju pasos da odu van.... Danas je dan, Dan Republike, I stara kaze, Dragane suti, skrati jezik, mogu te cuti, dan, Dan Republike, danas je dan, Dan Republike.... Danas je Dan Republike, i stari se sjeca ratnih dana, zao mu je sto se ni klinci, vise ne igraju partizana, Danas svako zna, da je glava samo jedna, danas svako zna, pred kim pasti na koljena... Danas je Dan Republike, stari kaze otvorite prozore, pijan je i cini mu se, da logorske vatre u daljini gore... I stara kaze, jesil normalan Dragane, zatvaraj prozore, ne radi grijanje... I stara kaze, Dragane suti, skrati jezik, mogu te cuti... danas je dan, Dan Republike.... danas je dan, Dan Republike....

23.11.2018.

rijetko šta zna iskreno nasmijat ko kurčeviti srb krvatska podrijetla, kakav fenomenalan odklon od bilo kake realnosti :)

https://www.klix.ba/vijesti/bih/dodik-odgovorio-trumpu-bih-nema-dan-drzavnosti-a-o-nato-u-sa-mnom-ne-mozete-razgovarati/181123109

21.11.2018.

guganli pauza

e moji dragi cijenjeni gugani malo vam se je strpit, ono ko do proljeca. jucer ih pokuso nahranit sa klupe, vjetar tako puho da nisu ni sletjet mogli :) a da su nesto istrenirani da fataju zrnevlje u zraku i nisu :) danas meni pada kisurina ko iz kabla. u to ce i smog, pa hladnoca, minusovi- ledovi- snjegovi, a u mene mi prostata lohotna, i tako, produzice se to do proljeca... nista se ne brinite, ima da sacuvam i stara hljeba i zrnevlja i da dernek samo taki napravimo... a poslace i sved sveCkog zrnevlja samo da ne zafali nasijem sarajevskim guganima...

19.11.2018.

c27h46o

jebem ti xafsing i udare na zdrav razum !!! čuj im formulacije- ... i afrička plemena ga stotinama godina koriste kao lijek za smanjivanje kolesterola... mamu vamkvarnu, stoljećima, do dana današnjeg, afrička plemena nisu ni spoznala holesterol na molekularnoj razini :) i koji će im kitojlo, nit jedu puno- nema dovoljno hrane u okruženju, nit jedu zapadnjački- dostupne im razne biljke i nešto netovljena mesa, em su stilom života poprilično aktivni... na žalost, afrička plemena do dana današnjeg nešto se nisu ni škole ni nauke ni istraživanja prihvatili, malo je do njih, više do kolonizatora, ali krajnji rezultat je krajnji rezultat... nijesam siguran da su se samo jedan dan probudili i spoznali * C 27 H 46 O *:)... ja ne znam kad vidjeh, stoljećima tako reć, afričkog crnojla a da je nakvaso ko uštitak... nema tamo takijeh :)

15.11.2018.

sitni čejfovi

uzmes čist čokanj... naspeš u isti ko fol 1/4 ili 1/5 vode, jer je najlakše otfrlje, a pri sipanju voda nek ovlaži vas čokanj... dobitni fol je u tome samo da se taj isti čokanj stavi gotovo položen ili blago nakrivljen u zamrzivač... i sve to jelte u više komada, ja l samo za pojedinca, ja l za zalutale... hladnoća i taj često kuđeni minus odradi svoje i u ključnom momentu isti se, pohvalno je to raditi makar poslije podneva, ponajbolje u sumrak, izvadi na pult... naspe se, po mogućnosti već ohlađena u frižideru, rakija shodno preferencijama, u mene je to travarica, jabuka il kruska... domaća... rad za mehke, snalazim se i sa ozbiljnijim... u nekih 10 do 30 sekundi, kosmičkog protoka vremena, onaj položeni komad leda se sam odvoji i zapluta unutar čokanja... zagledaš se malkice u to i nanovo se uvjeriš da mini santa signjifikantno asocira na oblik i poziciju džigere u ljudskome tijelu... i šta ?... i ništa... crcneš gutljajčić i kažeš koju, ja l dobru ja l lošu ja l utješnu, domaćinu koji je spravljaše... i sjetiš se da pravosa prozoveš da mi negdje išćeprka autonomaške kajsije maksuzije od kaka ištvana...

13.11.2018.

kad pravedni bošnjanci osjete potrebu da drva cijepaju

čitam nazovi vijest da je jedno posebno govedo iz pod imenom šerak nešto pobjeglo iz zatvora... govedo je goooodinama, pod anabolicima, steroidima i svim vrstama droge, zlostavljalo sve ali bukvalno sve živo i mrtvo oko sebe, prebijanja, pljačkanja, reketarenja, dilanja, nasilje na cesti, jednostavno bolesno agresivan i zao vol, i onda je nekako osuđen na zatvor zbog pokušaja ubistva... pa je bježo ili se nije vraćo sa je l zasluženog vikenda... na dopustu pokušao ubiti 1 ili više likova na alipašinom, čini mi se gOnjo Hin sa automatskom... pa ga opet nafatalo, i onako u hodu on ubije, golim rukama, nekog drugog zatvorenika... pa ga sud osudi na dodatnih 8 godina, pa se presuda poništi, pa se sudi nešto dodatno, pa se ovo pa se ono... ali kako god, radi se, i to svi u tim institucijama ZNAJU, o nevjerovatno bolesno opasnoj spodobi- sociopata i psihopata bez grama mozga i empatije, besplatnim bilderskim preparatima i teretanom u zatvoru utrenirane stravične snage ... i onda na sve to pročitaš- NIJE SE VRATIO SA JEDNOMJESEČNOG DOPUSTA DA BI RODITELJIMA CIJEPAO DRVA !!! bez obaveze javljanja, bez policijskog nadzora, bez pičke materine... 200 000 flmova holiwood snimio o bježaniji ubica/ kriminalaca iz zatvora, jebi ga valja tamo odležat u komadu, jedino u bošnjanaca moreš robijati cijepajući babi i majci drvETA, pa ne moraš ni jebeni bijeg smišlajt, bošnjanci te puste usred zatvorske kazne da namisliš gdje ćeš i kako ćeš, dok ti ne dokurči samo maštat, pa pobjegneš... u stvari ne vratiš se u zatvor.. ukojem u stvari nisi... konju i kobili koji su ga okotili cijepaš ko fol čutuke... i kažu rokaju drotove! što li ? ........ https://www.klix.ba/vijesti/bih/adnan-serak-dobio-dopust-da-cijepa-drva-roditeljima-i-vise-se-nije-vratio-u-kpz-zenica/181111029

11.11.2018.

NIŠTA KONTRA RADE KONČARA: Fašizam nije samo odsustvo pameti- Andrej Nikolaidis

Najprije smo se grohotom smijali. Nekakav ustaša je odlučio srušiti spomenik Radetu Končaru pa mu mermer pao na nogu. Kao što je to primijetio Viktor Ivančić u novoj epizodi Robija K, i partizanski spomenici su jači od ustaša. Kako stvari stoje, par partizanskih bista, recimo već pomenuti Rade, Ivo Lola, Sava Kovačević i Tito u kamenu mogli bi, da hoće, ponoviti Bleiburg. Što bi, složićemo se, bilo bizarno. Između ostalog i zato što se iz Hrvatske danas na zapad, „križnim putem“, trbuhom za kruhom, ne bježi od partizana – nego od ustaša. Onda smo gledali parodiju na rušenje spomenika na dalmacijadanas.hr i pozlilo nam je od smijeha. Onda smo vidjeli fotografiju rušitelja i čitali njegovu izjavu. Popilo se malo rakije i viskija. Nema ništa protiv Rade Končara ni njegove familije. Samo ne voli Srbe, komuniste i narodne heroje. Nema, dakle, ništa protiv Končara osim što mrzi ono što je Končar bio. To je karakteristično za fašiste: oni vole ljude kao apstrakciju, a konkretne ljude kolju. Oni čak ne vole ni svoj narod – oni samo mrze drugi. Intenzitet te mržnje treba da nadomjesti osjećaj inferiornosti koji ih muči. Jer onaj ko se osjeća sigurnim u sebe i superiornim, nema potrebu da tamani one koje vidi kao inferiorne. Ono što ti je inferiorno te ne može ugroziti. Ako može, onda ti nije inferiorno. Fašisti su po defaultu inferiorni. Fašizam je ideologija agresije rođene iz inferiornosti. Ovaj opis fašizma, dakako, odgovara opisu Đavola. Boga nisam, ali Đavola sam vidio mnogo puta: eno ga gdje god masa na nekoga baca kamenje i zahtijeva linč. Eno ga,dakle, na ulicama istočnonjemačkih gradova, sa kojih bi neonacisti da uklone muslimane, eno ga u Pakistanu, gdje rulja hoće smrt hrišćanke Asiae Bibi. Elem, vidjeli smo čovjeka i pročitali šta ima reći. Bilo je, nekako, tužno. Sve skupa je djelovalo tako beznadno glupo, pa si osjetio nelagodu, jer je smijati se tom čovjeku bilo kao smijati se reterdiranome. A onda smo pročitali da rušitelj spomenika planira tužiti grad Split. Jer on se na spomenik Končaru (koji je bio Srbin, komunista i narodni heroj, a rušitelj sve to mrzi) samo naslonio. Grad je kriv jer spomenik nije bio bolje pričvršćen. Pa bi čovjek koji je srušio spomenik sada da na tome zaradi. Što nas je, ako smo to kojim slučajem zaboravili, moralo podsjetiti: fašizam nije samo odsustvo pameti (jer zlo nije pametno, nego tek lukavo) već i odsustvo etike. Jedna te ista stvar je „dobro“ kada je činimo „mi“, a „loše“ kada je čine „oni“. Ne radi se o tome da mi ne pristajemo činiti ono zbog čega preziremo „njih“, nego o tome da to zbog čega „njih“ preziremo, učinimo prvi, da oni to ne bi učinili nama. Ljubi istog kakav si ti, dakle samog sebe, kao sebe samog. Drugome učini sve ono što ne želiš da drugi učini tebi. Kada si u manjini, za sebe traži sva ona prava koja si drugima spreman ukinuti čim budeš u većini. Kada si u manjini, pozivaj se na liberalne vrijednosti i demokratiju. Kada si u većini, koristi batinu. Što nas dovodi do pitanja o svrishodnosti takozvanog dijaloga u cilju prevencije konflikta. Razgovor o etičkim pitanjima sa paramecijumom ima više smisla nego takav razgovor sa neoustašama i neočetnicima. Razgovor više nije moguć ne zato što ga ne-fašisti ne žele, nego zato što fašistima razgovor više nije potreban. Vrijeme koje im je bilo potrebno da se regrupišu i povrate vlast dobili su kroz trućanje o „demokratskoj pretvorbi“, „kulturi javnog dijaloga“ i sličnim šećernim vunicama za slaboumne i slabe. Danas će rušitelj partizanskog spomenika dobiti odštetu od države. Sutra će koljač koji se posiječe po lijevoj ruci dok desnom reže mrzni grkljan dobiti invalidsku penziju. P.S. „... znam da je priroda zla, nezamislivo brutalna mašina koja nas neprekidno zasipa dokazima svoje brutalnosti, na koje mi ipak uspijevamo ostati slijepi, jer ne možemo podnijeti očito, da su duh i stvaralaštvo za prirodu bolest, da je takozvana inteligencija simptom te bolesti, da ono što je inteligentno, dakle oboljelo, nema šansu za opstanak, da biće uništeno, jer najotporniji organizmi su virusi, bakterije i insekti, ono što je bez uma praktično je neuništivo, dok inteligencija smanjuje izglede za opstanak, u krajnjem dovodi do zaključka o izlišnosti opstanka...“ stoji u mom romanu „Mađarska rečenica“. Zato što je tomu tako, istorijski pobjednik je čovjek koji je rušeći spomenik Končaru sam sebe ranio, a potom radosno obznanio vlastitu glupost i bestidnost.

07.11.2018.

Da i svedu vise porez rijesimo ;)

Martin armstrong... princeton economics.... broj pi i drustveni ciklusi... nevjerovatna matematika/ statistika/ kombinatorika i "teorija zavjere"... vrijedi izgledati i iscitati... izvorni programirani kod koji fercera u haosu globalnih finansija...

02.11.2018.

Novi post

Ko vama treba novi post da bi lavorali po svom ?! :)

<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930