090 291 032

kaze meni jedan, e jebo ti sebe, ko da ce Japancima i Japanu te tvoje 2 marke donirane ista valjat, a meni pred ocima Igman, ona ratna staza zvana riza, 94., 95., ma koja god da je, cetalji zapamovali nasumicno, praskozorje, a ja onako zavaljen na padinuu, u jos uvijek mlaku strucu nekake pogace, sto nam podijelise pred sami mars uzbrdo, uvalio citavu frisko zaklanu konzervu masne, samim tim predivne, isitnjene tunjevine

a na konzervi, na najjeftinijem papiru, bijelom papiru, crveni krug i rijeci

Donation of Japan

21 komentar

  1. idi na igman, nadji konzervu napuni je pa nalijepi etiketu made in igman i salji za japan.
    A znaci japanci su vam pomagali na igmanu a ja nikako da skontam ko je :-).
    mora da su ona trojica, KOJO,OTOJO,JOTO a pomago im NUTO.
    Ma naravno da ce se poslat japanu kao i svima sto treba pomoc. Aferim!

  2. Lijepo od tebe što si sjetio… i sad fino platio tu konzervu. Šalim se, naravno!

    Nego, ne znam šta me više fasciniralo: Informacija o količini humanitarne pomoći (preračunate u novcu) koju su nam Japanezi (po)slali… ili činjenica da, unatoč haosu koji ih je snašao, nisu obustavili svoje novčane donacije predviđene za pomoć drugim narodima.

    Posebni su, tačka!

  3. @cucaracha
    ma nije do mene, do japanaca je :):(
    #ltzs
    e da je nama bar 10 japanaca :(:(
    #ra
    ma rekoh kokarachi vec 🙂
    #siker
    ma svak je slao sta je htjeo, neko tunjevinu, neko 8 000 rasprkavajucih protivu avionskih 🙂
    #gost na post
    mene su barem jednom onako pregladnog nahranili
    a nije mi tesko priznati da sam pojeo jos mnogo drugih njihovih konzervi
    zasluzuju mnogo vise nego sto smo mi ikad i pomislili da zasluzujemo

  4. mislim da japanu ne trebaju pare. dosad je preko ovog broja skupljeno oko 50 hiljada km, a s tim mogu kupit jedno 3 kreveta po njihovim standardima. uostalom, japan ima ogromne novčane rezerve, drugi-treći dan poslije zemljotresa je njihova vlada upumpala 178 milijardi dolara u finansijski sistem. njima trebaju dobrovoljci, psi tragači, arhitekti, raznorazni eksperti, stručnjaci itd. kako bi se što prije oporavili. ove dvije donirane marke mogu poslužit jedino da se bosanski čovjek osjeća malo bolje.

  5. Ma njima treba covjek koji pije dok oni rade u obnovni napacene i poharane zemlje.Mogao ti biti ta osoba guzojlo,ionako si samo dobar da pijes i naprdjujes.
    Mozda im se svidi tvoja bosnjacka filozofija sa primjesom New Bosnian Primitives.
    Samo naprijed,ti si kapacitet.

  6. Bas sam u subotu raspravljao o ovoj temi sa prijateljima, i primjetio sam da se vecina raje drzi teze: “sta ce japancima moja saka jada, pa oni su druga (sad treca) svjetska ekonomija, trznuce se vec nekako. Da makar mogu ici tamo kao dobrovoljac, da im pomognem i slicne price…”
    Sto se tice davanja love, mislim da nije suplja rabota. Makar znamo da taj novac nece zavrsiti u pogresnim rukama, kako je se desavalo kod nas u ratnim godinama, a vjerujem i u Indoneziji nakon tsunamija, u Haitiju itd. Japanci su cudan narod, ali su bez sumnje posteni i imaju nesalomljiiv kodeks vrijednosti. Kad je nedavno bio zemljotres u Italiji, svakodnevno su hapsili sakale koji su pokusavali iskoristiti guzvu i opljackati rusevine. U Japanu toga nema, t.j. vjerovatno ima, ali se radi o zanemarivim i rijetkim dogadjajima. Taj sitnis koji uspijemo prikupiti ce u svakom slucaju biti iskoristen na neki nacin, znaci da nije uzaludno pomaganje.
    Od dobrovoljaca iz Europe ne bi imali nista, izuzev u slucaju da se radi o strucnjacima, visoko specijalizovanom kadru za ove (ne)prilike i slicno. Obicni ljudi poput vecine nas bi samo predstavljali trosak: karta do Japana, smjestaj tamo, hrana. A bez nekog posebnog know how-a i sam doprinos na terenu bi bio zanemariv jer sve to mogu raditi i njihovi dobrovoljci, kojih imaju na pretek.
    Tako da je moja teza obrnuta (npr. od Barhanine ovdje): nas novac, nebitno o kojim ciframa se radilo je kakva-takva konkretna pomoc. Nase volontiranje u Japanu bi samo posluzilo da se bosanski covjek osjeca malo bolje.

  7. #stripy
    nek je zaostalo Drugova i Drugarica 🙂
    #barhana
    nit im moje pare, nit bi im moje prisustvo pregolemo pomogolo
    a opet, kažem ti, tu konzervu i nakon haman 20 godina pred očima vidim
    #passage
    iskreno tako i razmišljam, sam čovjek slabo da će šta, ali lobi jednakih i isto usmjerenih može čuda
    #marijan
    ma nije ovo za bravo 🙂
    #okrutni
    e fala đe čuo i nečuo
    #rocker
    ma iskreno nisam niti namjeravam ulaziti u dubine
    ja znam da je meni neka njihova kurčeva vlada produžila život za taj dan tih nekih 500 do 1000 kalorija
    da je do naših, a koji god da su naši, ne bi mene i još dosta drugih ni bilo, ko što ih na stotine hiljada odavno i nema

  8. Samo da priupitam Commendatore – je l na konzervi slucajno stajala slika Jasušija Akašija? 😀

    Dvostruki moral i pogubljeni identitet nam nisu nimalo stran pojam dok imamo vlastite gabore, gubare, sirotinju, sirocad, jetime i kopilad – trudimo se pokazati velikom Japanu da eto Japan vidi kako smo mi fin i zahvalan narod 🙂

    A da o onom nasem PDVu na humanitarni broj ne pricam…

    A za sve gorenavedene stvari – bi mogli ipak nešto nauciti od Japana – jedan veliki kurs mentaliteta bi nam dobro dosao – onaj japanski – cisto da nam se ponovo ne bi desilo kruzenje rata u prirodi i ponovno vracanje na tu konzervu sa crvenim krugom za 40-50 godina i nekog Jasushija Akashija.

    P.S. – ima li gdje humanitarni broj za Libiju?

  9. #kameni
    naki veliki JAPAN je barem JEDNOM pomogao malom MENI
    i ja osjetio potrebu da tacno onolko kolko su oni donirali meni, doniram i ja njima
    hoću reći da nije ni tvoje ni moje da znaš jesam li i kolko sam puta okreno telefon za japance
    a vrijedi i za sve ostale koje su nabrojao u svome textu
    a za libijce me boli kitojlo, i to me baš boli kitojlo
    i za one pukovnikove i za one lažne prozapadne pobunjenike
    i jedni i drugi su lijeni i pokvareni i lažljivi i prljavi i smrdljivi arapi, ko što ih je 97% takvih u svim tim tamo zemljama i narodima

  10. onaj sikter proziva tamo nakve Arape, pa rekoh da malo zraknem 🙂
    ovdje je post o Japanu a o Arapima se piše. dedera, umorni stvore, sroči štagod o Arapima, postom. baš me interesira hoće li se onda, u tom postu, pisati o Japanu. ne zezam se, čak štaviše, lijepo bih te zamolio da to napišeš. mogu bolan i ja napisati na mom blogu, nije to nJeki velik problem, ali ti si čitaniji, posjećeniji. ha ja.
    dakleM, ako mi usvojiš u mene mi molbu glede posta o Arapima onda ću tamo pisati malo o Japanu i Japancima. fakat.

    ovdje bih malo o Arapima. glede Arapa smatram da si ne malke već podobro pretjerao u tom tvom datom procentu. naime, to je, po meni, procenat (u negativnom kontekstu) za neki narod, zemlju (uopće ne stavljam akcenat na Arape) koji u svojim izjavama sebi mogu priuštiti samo fašisti. a koliko mene služi ova moja stara tintara ti ipak nisi fašista. jesi li? i nemoj molim te samo sa da ili ne odgovoriti već malke opširnije sa barem 3-4 prosto-proširene rečenice.

    sad se sjetih, ovo ću copy-paste prenijeti i tamo, kod džukela 🙂 jer kad tamo, kod priče o džukelama sikter može o Arapima onda i ja mogu, uzinat.

    a koga interesira priča o Japanu i Arapima neka pročita post o Japanu.

Komentariši