Priče o umoru

Dobrodošli na moj blog

28.02.2018.

tuga

danas, slučajno, prolazih pored onih nesretnika koji kao demobilisani borci već ko zna koliko dugo kampuju ispred vlade koja koliko znam više i ne namjerava bit tu... i valjda je neko iz ove velevažne delegacije evropske unije koja je danas u gradu nekako dospio pred njih, skupilo se naravno tu i svakolikih novinara... i onda ta gomila nesretnika, 100 njih, 200, 300, nema pojma koliko ih je, ali ih je namjenski bilo, gromoglasno skandira minutama- tekbir- alahu ekber- tekbir- alahu ekber... meni pretužno to... meni preglupo to... meni prebezobrazno to... na šta se svedoše ostaci, bolje rečeno otpatci nekdašnje časne i posebne armije bih...

26.02.2018.

oglas

ima li zainteresovanih za zaoprave šetanja po sarajevu i/ili bližoj okolini radnim danima tijekom prije i poslije poodneva, uz dogovor... šifra- u zdravom tijelu zdravi duh :) ja ozbiljan, pa bujrum na pp !!!

13.02.2018.

beskrajna mržnja, glupost i neobrazovanost pripadajućeg nam polusvijeta

zejebem se ponekad pa na kakvu nazovi vijest objavljenu recimo na klixu odem na komentare... i svaki put nanovo se sjebem idiotima koji nas opkružuju... stvarno je teško pojmiti među kakvim ljudskim otpadom egzistiramo, takva mržnja, takva glupost, takva neobrazovanost, a na sve to takva morbidna samouvjerenost polusvijeta... i pitam se gdje je to raslo, je l ga ikad pomilkilo, sa njim porazgovaralo, kakva kursa poslalo, bilo kake socijalizacije natjeralo ... znam da je mikro svijet rješenje, ali , postalo je suludo samozavaravat se i tim mikro okruženjem, ovi debili su bukvalno svuda i bukvalno sve trgaju svojim bijesnim čeljustima... i neće posustati dok sve i svakog ne svedu u svoju ravan srednjovjekovlja...

05.02.2018.

moje budalaštine

obilazeći pijačne štandove zastadoh na jednom gdje rumenka između ostalog nudi kapi za cirkulaciju, mini bočica, 14 trava rukom branih sa tjentišta... a od tamo mogu samo aman zaman trave bit... proizvod do, flaša, jabuka divljakuša, ne pitaj koliko gradi, od naka ćestita domaćina, isto sve rukom brano i stavljano :) isto te jabuke od tamo mogu samo aman zaman take bit... rekoh more li se ovih 50 ml u ovaj litar ? mislim za lijeka, ono baš za cirkulacije ! a što ne bi moglo ! jest da nije niko tako razmišljo, al ako ide umjereno i tako to... i prozirna bijela flaša posta blago mutno žućkasta... i, evo me, cirkulišem... vas :)

01.02.2018.

birvaktilska ginekološka anegdota iz stelexa

kum se prisjetio kako im je naki mladi ginekolog u stelexu pričo kako ga je zapalo, onomad, da zapuca u gradišku ili šamac, nešto tako, u naku žensku fabriku, 400 njih, da otpuca svoj dio, ginekološki, sistematskog pregleda, te kako je smoren čeko povratak na autobuskoj, pa mu prišla mlada ciganka i važno i mazno rekla, ako mi daš 10 hiljada daću ti da vidiš pičkuuuu, a on odmah izvuko novčanik i reko, evo cvaja samo da (ja) ne gledam...

29.01.2018.

da provjerim rade l išta još klikeri

u novom sarajevu su ovako išle osnovne škole: grbavica 1- bane šurbat i boriša kovačević, grbavica 2- brastvo i jedinstvo i 29. novembar, hrasno- ivan goran kovačić, čengić vila 1- petar dokić, čengić vila 2- slobodan vuković, dolac maltu i socijalno je prvo pokrivala blagoje parović a poslije alija alijagić... jesam šta fulo ?

27.01.2018.

atari 2600

prije neki dan bijah na sahrani nekadašnje komšinice, divne starije gospođe... i na čudan način me je njen fizički nestanak vratio na jedan baš drag period ranog djetinjstva... socijalistićki haustor pun roditelja ranih srednjih godina i prepun balavurdije... parkaši, ima nas na desteine... svi imamo isto, lopte, sličice, puhaljke/cepeline, šperu za stoni tenis, klikere... ali samo oni u tom momentu imaju roditelje koji rade u kuvajtu i donose im, zamislite, samo u jednom cugu, istovremeno, velikuuuuu audio liniju, ogromniiii video rekorder, onaj prije vhs'a, i čudo nad čudima, nekakve video igrice !!! AVC 2600 ili Atari 2600 !!! izašlo u americi krajem 77., oni ćini mi se dobili prije 79. nego li 80. !!! pa postoji li ikakav veći hadžiluk koji se mogo u to doba u onoj državi zamislit... i ljeto... ljetni raspust.... čitavo ljeto... 15 do 8, nas do 10 na stubištu, sprat iznad njihovih vrata, gledamo kroz gelendere i išćekujemo , roditelji izlaze, foliraju da nas ne čuju, a mi u čarapama, skinutih tena, ulijećemo u stan... 8 sati, svakog minuta, igramo nešto od kaseta, pac-man, space invanders, nekakv ko fudbal, ping-pong... ne jede se, ne pije se, ne diše se !!! tačno 5 do 3, prije samog povratka roditelja i onda hitna evakuacija... uz neizbježno, još samo ovaj potez, još samo ovaj... pred očima trepere do besvijesti pixseli i u glavi se vrte nivoi... čitavo ljeto, svaki radni dan... svi komplet zakržljali, sve su nam priče oko toga, sve druge zajebancije smo zaboravili, navučeni isto na heroin i to najčišći heroin....... nikada u životu nisam nešto više želio imati uz standardno opušteno nerazumijevanje starog, koji će ti ta glupost, valja se meni zajebavat da to nabavim :) poslije su se pojavile portabl igrice, druge konzole, mario, super mario, extra mario, ova sada djeca, uključujući i mog pionira, imaju PS4, on čak i nakav Limited Edition- sve je maskirno ( :) ), svi sve imaju, sve je stotine puta ozbiljnije i modernije, ali onaj atari i ono ljeto nikad za nikad neću izbrisati... hvala teta Ljelja

23.01.2018.

pada snijeg... zbunjola...

pada snijeg, nije neki za sad, ali pada... zbunjen sam, izgledalo je da ove godine nece nikako... jebo zimu bez snijega, makar i malo...

19.01.2018.

ljudi

sve više zamijećujem da mi fali ljudi. ljudi sa kojima mogu. bilo šta, nikakve posebne i zajebane stvari, samo da nisam uporan od njih, u momentu druženja, ili poslije. ljudi za laganicu, za šuplju, za nek nove pozitivne spoznaje, ma kako rekoh bilo šta. a postojeće stanje se svelo baš na tegobno mizeran broj onih s kojima mogu makar imalo... prokleto nema ljudi... svega ima, ali ljudi nikako

17.01.2018.

čudesni svijet peMzionera

prije nekih dan odgegah do prostorija vodovoda u hrasnom... mjesecima mi, po privatnom elektronskom brojilu, u naselju u kojem nema redukcija, dolaze mjesečni računi od 4 i po marke, što je, obzirom na količinu izvrćenih veš i sudo mašina i izvršenih po čitav bojler tuširanja od strane ostatka porodice, matematskom logikom jednostavno nemoguće, tako reći smiješno premalo... i tako, ja kao savjestan građanin, jer meni njihovo ne treba, a isto tako ne bih dao ni svoje, namjerih da prijavim nekoj njihovoj službi da nešto nije u redu sa naplatom, u njihovu štetu... jedva sam ja nekom zbunjenom službeniku uspjeo objasniti da se ja ne žalim na njih, nego da želim da plačam baš onoliko koliko je potrošeno... ali jebo to, po običaju ja pokušavam nešto drugo da opišem... dok sam ja pokušavao doći do te neke njihove imaginarne službe koja rješava probleme, imao sam se priliku uvjeriti u nevjerovatnu revnost naše penzionerske pouplacije... izbrojao sam 73 penzionera u redu... i ponovim brojanje, reko da se nisam zajebo, jopet 73, jedna baba ošla, jedan dedo došo... đaba dnevno- noćne, đaba noćno- dnevne redukcije, đaba nabijanja računa zrakom u cijevima, šaba iznenadna nestajanja vode usred tuširanja, rada veš mašine, pranja suđa, đaba popucale cijevi, gubljenja vode, sve, ali baš sve đaba... jebena 73 peMzionera samoincijativno, većina jedva samostojeća, insistiraju da preplate gotovo neučinjenu kvalitetom katastrofalnu uslugu... sami... nit ih ko tjera, nit ih je nagovorio... moraju platit :) makar ne pojeli koju borovnicu, mandarinu, krmenadlu, malo prase... i tako u svugdje negdje nekih novo starih peMzionera istrajno čeka da ga neka od njihovih bandi opljačka... stuja, telefon, tv, smeće, stambeno, plin... i onda kažem sebi, šta se ti koji kitojlo ko fol čudiš, pa sve ovo je prvo na izborima i samo za svoga, da mu ne bi anamo onaj došo, glasa... i konta nek je nama naših, he he, he he...


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 06/2018 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930