beats by dre cheap

Opklada (za sikterovu dušu, porezom napaćenu)

Zraka svjetlosti na podlaktici. Pokoja sasusena iglica cetinara zavucena izmedu dlacica. Sunce ih cini prozracnima. Mrav koji migolji u samo sebi poznatim smjerovima. Komad travke u njegovim celjustima. I moj pogled, snen. U usi dopire priguseni razgovor ali ne shvatam njegov smisao. Ma jebe mi se, nastavicu spavati. Zatvaram oci. Umoran sam, pred zoru smo usli pred njihove rovove, u izvidnicu, provrtili se koji sat, izvadili koju minu, ne bi ni naredbe za napad, pa se vratili. Necija ruka, na mojoj podlaktici, lagani stisak I rijeci:”Budi se, ovo stvarno ne smijes profuliti” Ponovno otvaranje ociju, pogled na podlakticu, mrava I njegove travke vise nema. Pridizem se u sjedeci polozaj, sa mene spada neciji borbeni prsluk. Opa ima I mame ovdje, pazi da mi se bubrezi ne uspale. Fino, bas fino. Mora da je Rale. Shvatam da se osim nekoliko meni dobro poznatih lica u blizini nalazi nekoliko potpuno novih. I drugacijih. Nismo ni mi neke posebne face, ali se poprilicno razlikujemo od ovih. Ovi imaju brade. Duge I drugacije uredene od onih koje sam navikao vidati. Obuceni su u nasu uniformu, ali nisam u mogucnosti vidjeti im oznaku na rukavu. Pitam, tiho: ” Ko su ovi ?” Neno se naginje I tiho odgovara: ”Mundzosi” A na moje pitanje, otkud oni, slijeze ramenima I kaze: ”Nemam pojma. Đokarto nesto muti sa njima, ali nemam pojma sta !” I stvarno taj neki korak ispred nas, sa njima u polukrugu cuci Dokarto I prica sa jednim od njih. Ostali pomno slusaju. Slabo nesto osmjeha ima. Posmatram ih, cuo sam za takve ali ih do sad nisam vidio. Svako lice je nase, bas nase. Ona cudna seljacka grada I glava I tijela. I vecina su djeca, rumena djeca. Pa I ja sam dijete, tek mi je dvadeset I pet. Zadrzavam pogled na tom njihovom glavnom, cvornata glava I iskricavi pogled ociju. Drugaciji nego kod ostalih. Mozda je taj pogled razlog njegove dominatne uloge. Tijelo pokazuje dovoljno vremena provedenog u radu, teskom fizickom radu. Vidljivi misici su tanki I zilavi. Rale, kao slucajno drzi automat u krilu, cijev je uperena prema njima, a prst na obaracu. I jedan njihov radi isto. Vidim da ni ostali nasi ne kontaju sta se desava, ali lako je za zakljucit da se sa ovima nije zajebavat, a, opet, Dokarto je opasan varalica sam od sebe… Dokarta znam od prvih dana rata. Od tad prode tri I po godine. U stvari vidao sam ga godinama u naselju I prije rata, dosta je stariji od mene. Bi sa onim nedefinisanim likovima, ni alkoholicari, ni lopovi, ni mangupi. A svega pomalo. Od prvih dana rata on posjeduje jedan prsten koji, eto, da nije takva situacija, on ne bi prodavao, a ovako mora. Nema mu druge. Prsten djeluje onako, vidi se da je stariji, ima I mase, ima I neki kamen na njemu. Onome kome Dokartu odluci da ga treba ponuditi, prsten se obavezno svidi, njih dvojica se nesto domundavaju, nesto kasnije mene ili nekog drugog natovare hranom I cugom, krenemo dalje, snimi se da prstena na Dokartovoj ruci nema, on se u neka doba sjeti da je, ko fol nesto zaboravio. U daljem povratku prsten je na njegovoj ruci. Logistika je na kolegi. Dokarto madionicar. Ja od tih seljaka nisam uspio izvuci dzabnu flasu surutke za zuticom izmucenu jetru. Neki tvrde da on ipak nekako plati tu logistiku. Ja znam da para u dzepovima godinama nema. Neki su mu I cizme provjeravali, ali ne nadose nista osim smrada znoja… Prilaze nam taj njihov glavni I Dokarto. Sada vidim islamske oznake po njegovoj odjeci. Lice mu je preplanulo I neiskvareno. Nesto mi govori da nece biti problema. Ali opet ko ce znati sta je Dokarto zakuho. Kaze: “Merhaba, momci” U glas odgovaramo:” Merhaba I tebi” Dokarto ga pita:”Koju ces trojicu ?” On upire prstom u Nenu, Valeza I Kralja. Dokarto kaze:” Dobro, a na kolko vremena idemo ?” Ovaj duma nesto po glavi I kaze:”Petnaest minuta” Dokarto vrti glavom: “Malo… Bas malo !” Onaj kaze:” Mere li pola sahata ?” Dokarto klima glavom I pruza ruku. Nema ispruzene ruke, samo odgovor, dovoljna je moja rijec. Je li, a za sta, pitamo se. Mundos se okrece I odlazi do svojih, a Dokarto zapocinje sa pricom: “Nemojte me nista pitati, ti Neno ides u prvu, Valez ti u drugu, a ti Kralju u trecu cetu. Idite od bajte do bajte I od svakog, kako da to kazem, Vlaha uzmite vojnu knjizicu… mozete I od onih sto vuku malo, znate ona suhveli imena… Al uzmite ama bas svaku takvu knjizicu… Bas od svakog Vlaha…” Pristize par brzih pitanja, ali Dokarto mase rukama:”Nema pitanja, nema… Uzmite svaku takvu knjizicu, vracate ih za po sata, tako im recite, ako treba dajte im cigara, jednu dvije, obecajte I po kutiju ako treba, samo ih donesite… Nije zajebancija nikakva… Vjerujte da ce nam se isplatiti” Njih trojica nevoljko ustaju I krecu, a Dokarto ih pozuruje: ”Ej nemojte se zajebavati, ovdje je svasta u igri… Odlaze svako u svom pravcu, treba im manje od trideset miinuta da obidu po nekih desetak do petnaestak bajti svake cete. Dokarto suti dok ga mi, preostali zasipamo pitanjima. A onda nevoljko krece sa pricom: “Jucer ja u selu… Jednom od sela… Malo se zapio, poguro me gazda radnje… A ovi naisli pored te prodavnice… I zovnu mene neki od seljana imenom… Ovi se trznuse, kazu kako se to zoves… Ja ponovih… Oni za oruzje… A ja sta vam je ljudi, ista smo mi vojska, za isto ratujemo, I dadoh im vojnu… A ona iz ruke u ruku, vidim ja ne mogu da vjeruju u sta vide… Pitam ja njih, pa zar niste vidjeli Vlaha u Armiji… Ovaj glavni sto je sad bio ovdje, rece, ma culi smo mi da ovdje ima sarajevaca sa nekim vlasima u jedinici… A kako sam ga malo kupio prije njihovog dolaska, suknem im ja… Cuj nekih Vlaha, pa ima nas sigurno vise od Vas… Onaj se dodatno narogusi… Eto jesi l im ti kakav komandir… Jesi… Cega… Interventne cete… Dobro… Eto ja garantujem da nas u mojoj jedinici ima vise od tvojih ljudi u ceti…” Rale vrti glavom: ”E jebo ti svoju pamet, s kime si se ti nasao prepucavati, imas li ista u toj tvojoj glavi ?” “Samo nije to sve, ima jos. Uglavnom njih je 37 u toj nakoj ceti. E ja sam se opkladio sa njim da nas ima bar 10 vise…. Pa smo se malo I zaoprave opkladili… Janje od 10 kila, I to onih pravih za raznja, za tih prvih deset… A za svakog ostalog litra rakije po Vlahu, mislim covjeku !!!” Rale ga gleda: ”Pa jesi li ti normalan… Ne mogu da vjerujem… Kakav si ti idiot… Ima Vas u jedinici, ali niko ziv Vas nije do sad prebrojavao… Bar trecina raje je odlutala u sumu, beru gljive, prose hranu I rakiju po selima, neki su pobjegli do rodbine na koji dan… Eto ja znam dvojicu I to bas tih tvojih ko Vlaha koji ti upravo pecaju negdje na nekom potoku… Hajd dobro, nasli, super, a sta je ako ne nademo dovoljan broj, sta mi placamo ?” “Pa isto, samo bez rakije !” Rado bih prsnuo u smijeh. Sumanuti smijeh. Stomak se napinje, krenu grcevi, ali nesto ih smiri. Ovo jednostavno nije nimalo za zajebanciju. Koji moron, kakva kombinacija, Srbin koji se sa mundzosima, zbog broja Vlaha, kladi u rakiju… Na sta ce ova glupost izaci… “A kako mislis da mi njima platimo janje, ako zjanimo, pa sve smo pare propili idiote” “Pa dogovorio sam se u janje pravo, a ne u pare, maznucemo ga u selu, ako treba, nije to neki problem” Aj majko, plan je bas za pozelit ! Vaskez se vraca. Predaje bunt knjizica Dokartu. Ovaj ih broji, jednu po jednu. Dvanaest komada.”Reko sam Hasku da I on odmah ponovo obide bajte I da nafata jos koju… I da, dodes mi tri kutije cigara, nisam imao vremena za cjenkanje” Dokarto pogledava na sat, prelazi jezikom preko usana I kaze:” Jos deset minuta” Rale cijedi: ”Ma mogo si I onu prvu varijantu sa petnaest minuta prihvatit, isto bi ti bilo… Izvinjavam se, isto bi nam bilo, I mi smo sa tobom sad zavaljeni” Uzurbano se vraca I Neno. “Jedva sam I ovo prikupio”kaze. Dokarto broji I baca lagani osmjeh:”Moglo bi upaliti. Ima ih sesnaest, to je sad 28 komada, a do 37 nam fali jos 9 komada. Men se cini da kod Kraljevih ima I najvise raje” Malo I ja podjebavam: ” Moglo bi, samo kad bi stigao na vrijeme, ima jos dva minuta, ko zna jesu li braca tolerantna po pitanju blazih modifikacija ugovora. U poslovnom svijetu to se cesto prihvata, u mimohodu, te lagane promjene, naravno na obostrano zadovoljstvo” Dokarto gleda u njihovom pravcu. Ako do sad nije shvatao u sta se upustio, trenutni pogled na njih, mu je pojasnio zajeb. Zagledani su u satove, I nijedan nema osmjeha, cak sto vise smrknuti su, dosta im je ove gluposti, I oni su svarili debilnost opklade. Na izlazu iz sume se ukazuje Kralj. Trideseti minut istice. Dokarto se ko fol nonsalantno smjeska I vice mu: ”Potrci Kralju, potrci” Ovaj ga ne cuje I vuce se proplankom. “Potrci konju, potrci” sada vicemo u glas, svi mi. Iako ne shvata razlog, prepoznaje nervozu u nasim glasovima I trceci se zaustavlja pred nama. Dokarto mu grubo uzima knjizice… Prilazi nam onaj njihov: ” Bra…Bra…” Krenuo je reci brate ili braco, pa se ujeo za jezik. Ali ne zna kako da nas nazove, smislja rijec: “Sarajevci, vrijeme je isteklo, opklada je nasa” “Ma nije bolan, evo na mom satu ima jos dva minuta” pokazuje mu Dokarto. Stigao je nekako vratiti kazaljku na satu nazad, “A I nije to sustina opklade, broj nas sviju intreresuje, j l de” On nas gleda. Suti. Okrece se I odlazi do svojih. Opasno se domundavaju. Rale vise nije jedini sa automatom u rukama. Neprimjetno, koliko smo mogli, uzeli smo oruzje, otkocili ga, I nonsalantno ga spustili u krila. E jebem te Dokarto, jos treba da se izrokamo sa ovima, na deset metara, padne li pucanje nema nista ni od nas, ni od njih. Dokarto broji preostale, jednu po jednu, 11 komada. Vidim olaksanje na njegovom licu. Vaskez se smjeska, I vadi iz dzepa jos 4 komada:”Probaj I sa ovima, imas Zlatana, Gorana, Damira, ali su im prezimena ko muslimanska. A ovaj Jasmin ima Hrvatsko prezime. Samo ih izmjesaj sa ostalima” Vrteci knjizice kroz sake, Dokarto im prilazi I kaze: “Vi odlucite kako cete, a ja pocinjem sa citanjem I brojanjem… Punih usta cita I pokazuje svaku pojedinacnu knjizicu ispred zapanjenih faca: 1. Boris A. 2. Slaven D., dvaput do sad ranjen, u borbi 3. Goran B. 4. Zoran B., ova dvojica su ti braca…. ….. 37. Viktor G, usput ovaj je Jevrej, jedini za kojeg znam da je u Armiji… … 42. Nenad M, to ti je onaj brko sto je donio knjizice I 43. Ja, a moju si vidio jucer… Okrece se, I vraca nama. Zadovoljan je, osjeca da je pobijedio. Za koji minut prilazi Glavni: ”Prihvatamo ovo… Dodite za tri sata u K….., pred kucu domacina Osmana, tamo ce Vas cekati oderato janje, na kocu, I rakija… I bice jedna flasa od mene… Mi je probati necemo… Nemojte sta zamjeriti… Alahmanet… Bra… Sarajevci…” “Moram primijetiti da kasnite dobre dvije godine, da ste tada naletili bilo bi bar jos duplo ovakvih imena. Samo da znate” Odlaze. Medu nama se zamor pojacava. Citavo janje I 7 litara rakije na nas, koliko nas ? Brojim do jedanaest. Taman da ostane I malo za kojeg priheftasa… Cumuramo u dimu cigara. Nema vise ni truna maloprijasnje napetosti. Skontali smo mjesto za razanj. Taman da se mozemo iznaslanjati na debla. Podijelili zaduzenja, Dokarto I ja idemo po sitnu logistiku, a ostali ce po sumi navuci drva I napraviti zvjersku zeravicu, Valez ce od one njegove udovice pokusati izvuci kilu dvije krompira, I neke salate, Neno ode u kuhinju oteti soli I margarina… Juhu, zivile debilne opklade… Juhu, derne, derne, derne…

Priče o umoru
http://umor.blogger.ba
18/09/2018 12:33