beats by dre cheap

aksamluk

rahmetli stari volio zaaksamluciti. i negdje u daljini moga nazovi mozga su te neke pradavne slikice. recimo, cika Suljo (nesto mi ceif spomenuti tog predivnog covjeka prof. Sulejmana Grozdanica) sa suprugom u vjecitim sijelima kod mojih. obozavo tripice i stalno moljako moju majku da ih pravi. sljedeca stvar za mezetluk bivase glavusa. u tepsiji koji krompir, luk i paprika, vise nako da smetaju. i naravno koljenica, s tim da se ne sjecam kojoj su preferenciju davali, prednjoj ili zadnjoj. zapocinjalo se recimo oko 7. lagana mezica i prvi bokalic. nesto mi u glavi da su stalno bivali hladni mjeseci, rakija se hladna sa balkona dosipala. maksuzija. sljiva uglavnom te hercegovacke loze i travarice. ne pamtim da je bivalo jabuke i kruske nesto posebbno. a pamtit tako jer je na svakoj flasi bilo uredno zalijepljeno recimo Brko sljiva 45 10god. !!! i tako do 2 do 3 ponoca, najcesce petak ja l subota, da se mere coek nekako uhavizat naknadno... cisto reda radi da spomenem, ali mislim da moj cijenjeni publikum i sam zna, da nama djeci ne da nije bilo mjesto blizu hastala, nego nije nas ni bilo pred ocima :) druga sijela koja pamtim su iz capljine i njene okoline. rahmetli amidza veoma cijenjen uglednik, marketing menadzer firme sa 2 000 radnica, a u osnovi vrsni pjano i vrsni kurvar. i onda se braca nadu tamo, a mater mene posalje na smetanje i ometanje. i onda sa amidzinom ekipom, sada vec to znam, monstruoznih aksamlija, ogromni rade, te njemu ne pamtim imena ali znam da je lokalni byrekdzija sa coska, makedonac cini mi se, obilazimo sve kafana sto ima po hercegovini a ko fol gravitira capljini. joj ljudi moji sta se samo do tih kafancuga vozalo i navozalo :) sta sam samo ja nesretnik sokova/ mirandi popio recimo kod legendarne teta olge u 2 ujutro sa svojih 7 do 8 godina. jednom sam brojo, u stvari mama me nagovorila da zapisujem, da sam popio 12 sokova, u svakoj po 1 :) opet, pored capljine, uz pocitelj, postoji sevac polje ili sevac njive, tada to bijase ravni borovi sumarak uz neretvu i improvizovani kamp. dani i noci aksamluka uz rostilj, verige, sac, lov na jegulje, ribarenje, plodove hercegovine, saso mange. tu sam naucio rostiljat, ne jest, nego rostiljat sve redom :) i preplivavat neretvu. malkice i jebuckat :) to sto do sada spominjem su sve rane djecacke godine do pocetaka nekog puberteta, u sustini dijete u razvoju... polaskom u srednju krenulo su i izlasci i derneci, cuganja i mamurluci, ali aksamluka, takvoga, nije bilo... svoj prvi, ali bas svoj prvi pravi aksamluk, kao kuriozitet, mi se desio ko vojniku jna na lastovu. kao miner sam napravio naku mandzu sa eksplozivom te jednom lokalcu ribaru izminiro temelje u zivoj stijeni za buduci objekat, sto je u ona doba bilo, malo je rec, goooooolemo, jer rizikovo sam ozbiljan, ozbiljan zatvor... i onda me on poveo na njihovo sijelo. fol je da da je svaka kuca imala vanjski rostilj u kamenu, te veci stol za sjedenje. svako bi sebi ponio posudu sa ribom, te 2 prazne posude. i sljoku koju je namjeravao pit, pamtim da su naravno nosili i crno i bijelo vino i recimo lozu, sve svoje, domacinsko, a cije ce :) napravi se jaka vatra sa jakim zarom, i baci svako po 1 (jednu) ribu. skine je, stavi u praznu posudu i poklopi preostalom. da ostoji bar 10 minuta. na rostilj se stavi ploca da zagusi vatru. laganoooo se isceprka ta ribica, pijucka vino... nakon nekog vremena se stavi druga riba, i opet sve iz pocetka, i opet sve lagano. tad je to bio april ili maj, a sjelo se oko 5 popodne i docekalo jutro. nit je ko bio pjan, ni upisan, ni usran, nit je pala kaka rijec, pjevusilo se, cumuralo se... svidjelo mi se... uto rat, porat, godina za godinom, i evo me gdje jesam... imam finu zenu, ali nisam se bas usrecio sa razumijevanjem za aksamluk... a nisam nesto zahtjevan, dovoljan mi je tanjiric neslana sira i iskrizan paradajz... i cokanjcic(i), spominjalo ih se vec ! od poslije rata nisam popio gotovo nista oboljeno. evo recimo jedino sto pamtim su neka 2 ili 3 puta da sam za bratovu ljubav popio po casicu nekih extremno cijenjenih konjaka ili viskija, njemu namijenjene maksuzije... tucem travaricu, sto biljniju to bolje, i tucem jabuku i krusku. volim i kajsiju, ali bas pravu. naravno, gresan sam, tu je vazda negdje moj zivotni grijeh, piva, od nje sam debeo, guzlat, napuhan, vaki naki, ali meni je piva isto mlijeko. evo sad nesto kontam da se iskreno ne sjecam kad sam zadnji put popio mlijeko !:) i tako mogao bih unedogled, ali ovaj uvod ce probati pojasniti zasto ja volim ovakav aksamluk: nekoliko ljudi, od 3 do 6., ponajbolja je slucajno ispala mogucnost, kratko recimo telefonima iskordinirani susret, mozes li, mogu, haj vidi ti moze li, i tako to, nako iznenadno vidanje oko 12., mala nepretenciozna kafanica, jos ako ima kake bastice, taman. lagana meza. jedino zensko u filmu je stara konobarica koja je nagodna za zaprdzivanja, narezi vako, naspi nako. nema sexualnih konotacija. nigdje se ne zuri. lagano se prica. ako smo stari drugari vrte se price iz starina. ako nismo opet se nekome novom pokusavaju ispricati price iz starina. nema politike. nema naroda i nacija, nema vjera. nema tegobe. nema kredita. nema bzinisa. samo haha pihi. pa nanovo. haha pihiu. pa se doceka recimo koljenica, ista se trehne jednom i onako posto je kako treba sva se skljoka u oval. zavrne se tura udaljenom stolu. pitanje muzike je diskutabilno. klasicna narodnjacka, sa ozvucenjem i pjevaljkom, ne dolazi ni pod razno. mozda kaki lagani lagani tamburasi, ali u osnovi ponajvise volim da ima neko ko zna gitaru "nako" svirat, red ex yu muzike sa derneka i postepeno kroz ondasnje narodnjacke standarde uci u slagvort starogradskih i sevdaha... sve tiho i ispotiha... bez srkleta. bez hile.... satima... i tu se negdje nakon sati i sati rastaviti sa pamecu :) i onda nekad ukasno mrs kuci na jezike :) s priglupim zalijepljenim osmijehom :) p.s. duzan sam spomenuti da sam zadovoljan sa 2 probana alternativna načina mezetluka u akšamlucima. recimo da se mezi voće, na tanko narezane jabuke, po koje zrno grožđa, smokva, eventualno orah do dva, badem do dva... ili recimo da se mezi grilovano povrće, patliđan, tikvica, gljive i tako to... ostalo ostaje isto, fini i laHki ljudi i haha pihi lganini...

Priče o umoru
http://umor.blogger.ba
03/12/2018 09:33