idemo dalje…

Probuditi se, i znati da više ne kontrolišeš svoj blog, a nešto iza toga, znati i da više nemaš nikako bloga, da ga baš ono više nema, nije baš očaravajući fakt…

Nekim čudnim tokovima, znanim i neznanim, moj blog PRIČE O UMORU, onakav kakav ste poznavali, sa nekih registrovanih 306 000 posjeta, nekih registrovanih 19 000 komentara i nekih registrovanih 700 i nešto postova, više ne postoji…

Preminuo, do samog samciatog kraja,  po svim postulatima internetske patologije…

Ostane praznina, ostane gorak ukus u ustima, ostane nemoć, ostane beskorisni neusmjerivi bijes…

i ostane apatija…

Svašta nešto ostane, ali bloga nema, nasadio se ili ne…

Sada postoji nešto što se, nanovo,  iz navike, zove isto tako Priče o umoru…

Ko namjeravao bih i dalje pisati, jer, definitvno volim da pišem, čini mi i zadovoljstvo, i čini mi stanovitu katarzu, čini mi svašta nešto, i što treba i ne treba…

A ko i ne bih nanovo piso…

 Ako sam išta naučio o blogu i blogovanju u zadnjih mjesec dana je da SVE sto napišemo OSTAJE negdje u beskonačnostima WEB-a, ovakav kompjuterski levat, kakav sam, uz malu pomoć nepoznatih drugova, a za koje ne bih ipak da ne znam ko su i zašto su, uspio sam sigurno barem 90% svojih postova izvući iz tog nebuloznog prostranstva…

e sad to što je 90% od tih 90% onako samo od sebe…

Idemo dalje…

Nećemo predaleko…

27 komentara

  1. @Treba uvijek imati snimljen blog, treba ocekivati najgore. I mozda se osigurati kod blogovskog osiguravajuceg drustva. Neka si se ti vratio, u zelenoj boji, u skladu sa proljecem.Sad otvori jos blogova pa filuj stare postove. Nego nesto ne vidim ni predsjednikovog bloga na prvom (ikome) mjestu. I onaj RA negdje nestade, pa onaj Zoka. Sta se ovo radi, umro Lenjin, umro Staljin, a i ja se ne osjecam najbolje.

  2. Trazi od ovih tzv. administratora da ti vrate stanje od prije datuma nestanka i – to je to. Ipak si im sa svim tim postovima i pratecim posjetama, komentarima i sl. zaradio najmanje petocifrenu sumu markica koju nikada neces sam vidjeti ni kada sve to jednog dana odstampas. Samo uradi to ODMAH, jer niko ne cuva nepotreben backupe mjesecima….

  3. @roque

    Kao sto co'jek rece – trazi od admina da ti bekapuju ili posalju nekako na dvd ili nesto slicno, jer to mora moci i sigurno kazem i ne pretjerujem da odstampas knjigu koja ce se sigurno dobro prodati, rizik se isplati Pospanko je odlicno prosao SjecanjaBezReda isto tako – tako da i ti mozes izvuci koju kintu za racun onoga sto si prozivio, jebi se ako to ne uradis… I zajebi pricu o svemu sto te muci u drzavi, narodu i svijetu ako ne preneses to na papir i materijal koji ce da bude dostupan. Ako se vec pristupilo cenzuri rata i istine – barem ubij 2 muhe 1-im udarcem – komercijaliziraj nesto za svoj sicar i napisi istinu onakvu kakvu si je dozivio.

    Jebi se ako to ne ucinis…

  4. jes, slažem se sa Citizen-om, a i davnih dana ti govorih glede knjige, nego polijen si po tom pitanju. Fakat.
    a glede bloga te shvatam i razumijem da si se opasno iznervirao. probaj to okrenuti u svoju korist, nije lahko ali ipak probaj. konačno, sva nesreća bila u brisanju bloga. primitivac (tornjak 🙂 ) koji je to uradio u svakom slučaju nije vrijedan niti jednog slova.

Komentariši